U povodu devete obljetnice smrti nadbiskupa Ante Jurića i četrnaeste obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u nedjelju, 21. ožujka u konkatedrali Sv. Petra u Splitu. U koncelebraciji su bili: konkatedralni župnik don Radojko Vidović i nadbiskupov tajnik don Nikola Šakić.

„Svake se godine u ožujku sjetimo dvojice duhovnih velikana i pastira naše mjesne Crkve, nadbiskupa Frane Franića koji je preminuo 17. ožujka 2007. i nadbiskupa Ante Jurića koji je preminuo 20. ožujka 2012. Obojica su pokopani u kripti konkatedrale sv. Petra u Splitu“, kazao je nadbiskup Barišić.

U svojoj je propovijedi nadbiskup vidio nadbiskupe Franića i Jurića unutar evanđeoskog teksta, odnosno kao Filipa i Andriju koji su Grke vodili do Isusa. „Za nas su nadbiskupi Franić i Jurić bili Filip i Andrija, Gospodinovi učenici, koji su nas, svoj puk, narod, vjernike u onim teškim vremenima branili, živjeli za nas i vodili nas do Isusa. To su bila teška vremena, a mi to na svoj način zaboravljamo. U ono vrijeme nije bilo lako biti vjernik, a osobito nadbiskup koji je morao sve te poteškoće svoga naroda proživljavati kao otac, kao roditelj. To što su imali utemeljenje svoje vjere u Gospodina davalo im je snagu da su mogli biti stupovi vjere ne samo Splitsko-makarske nadbiskupije nego i domovinske Crkve“, istaknuo je mons. Barišić.

U svjetlu njihovih biskupskih gesla: Jurićeva „U križu je spas“ i Franićeva „Pobjeda svetih“ kazao je: „Bili su uvjereni da će doći kraj tom teškom vremenu i da će Gospodin pobijediti. Bili su ohrabrenje ne samo vjernicima laicima nego i svećenicima.“

Podsjetio je kako je nadbiskup Franić prosio iz inozemstva, tražio pomoć našim vjernicima, župama i svećenicima. „Uvijek je bio prosjak za druge. Onodobno je Crkva živjela oskudno i u ograničenim okolnostima. Nadbiskup Jurić bio je tihi svećenik predan sav u ruke Božje, u Providnost. Dugi niz godina bio je vezan uz sjemenište i bogosloviju.“

Naglasio je da su obojica ulogu nadbiskupa živjeli na razini pristupačnoj čovjeku, da nisu tražili slave za sebe, nego bili „narodni ljudi“. „Vjernici su u susretu s njima osjećali svečani trenutak dolaska biskupa u njihovu župu ali su osjećali i prisutnost Boga, blizine, solidarnosti i zajedništva. To su dvije veličine koje će ostati duboko upisane u život naše nadbiskupije, ali i hrvatske Crkve. Vjerujem da će njihova veličina sve više rasti. Oni sada iz nebeske perspektive molitvom prate hod svoje Crkve, nas pastira, svećenika, vjernika i naših obitelji, prate nas na tom našem hodočašću. Vjerujem da je ono što su vjerovali i čemu su se nadali postalo stvarnost u nebeskoj slavi“, zaključio je nadbiskup Barišić. Uskoro će njihovi posmrtni ostaci iz konkatedrale biti prebačeni u kriptu solinske bazilike Svete Obitelji.