U subotu, 7. lipnja, u Župi sv. Andrije na splitskom Sućidru svečano su podijeljeni sakramenti prve pričesti i potvrde djeci iz Centra za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači. Slavlje je predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, a u koncelebraciji su bili mjesni župnik don Zvonimir Mijić i don Stipan Bodrožić. Potvrdu je primilo osmero djece, a prvu pričest jedanaestero. U liturgijskom su slavlju posebno sudjelovali i roditelji koji su čitali misna čitanja, dok je krizmanica Klara Banovac s posebnom pažnjom i emocijom pročitala uvodnu recitaciju pod naslovom "Budi s nama."

U propovijedi generalni je vikar zahvalio Bogu što se ovaj lijepi i radosni dan dogodio upravo u crkvi sv. Andrije na Sućidru, „koja je danas ispunjena svjetlom“. Dodao je kako je Božja ljubav ono što obasjava i grije okupljene, unatoč vrućini i velikom mnoštvu. Govoreći o evanđeoskim blaženstvima, osvrnuo se na one koje Isus blagoslivlja – ožalošćene, progonjene, odbačene – i povezao ih s iskustvom roditelja djece s teškoćama u razvoju: „Vi, dragi roditelji, sigurno ste na vlastitoj koži doživjeli da svijet nema razumijevanja za vas, da nema razumijevanja za vašu djecu i za njihove potrebe.“ U tom kontekstu govorio je i o stvarnosti suvremenog društva koje nudi tzv. laka rješenja. „Ono što svijet nudi je prenatalna dijagnostika, pobačaj. Tako se rješava problem, ali to je ona hladna logika svijeta. Logika gdje imaš jedno usko srce i gledaš samo svoj komod.“ Nasuprot tome, roditeljima je zahvalio na hrabrosti i otvorenosti: „Vi ste imali hrabrost i vi ste prihvatili ovu svoju djecu.“ Govoreći o svakodnevnim izazovima, priznao je da nije lako: „Često je teško i ne znaš više, misliš koliko sam imao strpljenja, nemam više snage…“ No, dodao je, Bog daje snagu „koja širi naše srce, da možemo učiniti, dati i ono što svojom ljudskom snagom ne možemo.“

U središtu propovijedi bila je snažna životna priča o mladom svećeniku koji je volontirao u rimskom hospiciju kod sestara Majke Terezije, gdje je pratio mladića Ricarda, koji je umirao od AIDS-a. Premda je svećenik na mladićevu smrtnom času učinio sve što je mogao – presvukao ga, oprao, ukrasio sobu, čitao Sveto pismo – uvidio je da umirućega mladića to sve zamara i odlučio šutjeti. „Jednu jednostavnu stvar nije napravio. Nije mu rekao: Isus te voli.“ To je umjesto njega učinio drugi bolesnik koji se jedva dovukao do Ricardova kreveta i rekao mu: „Ricardo, Isus te voli. Reci Isusu da ga mi volimo i da volimo tebe, Ricardo“, a tada se mladić na samrti prvi put nasmijao. Iz toga iskustva mons. Velić izvukao je temeljnu poruku: „Ono što je najvažnije da dajemo ljubav, da iskažemo ljubav. Možda kroz jednu jednostavnu rečenicu, kroz jedan osmijeh, kroz jednu gestu.“ Na kraju je roditeljima poručio: „To je, dragi roditelji, ono što vi možete dati svojoj djeci, što njima dajete – ljubav. I reći im: Isus te voli.“ Dodao je da je primanje sakramenata „Isusov zagrljaj za vašu djecu, za vašu obitelj. Ali to nije zagrljaj koji traje samo ovako, kratko… To je zagrljaj koji traje za vječnost.“ Završio je zazivom: „Neka vam Bog dadne snagu da možete primati ljubav Božju i da tu ljubav, uvijek, svakoga dana, svake sekunde, možete prenijeti svojoj djeci.“

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratila vjeroučiteljica Melita Luetić, koja je tijekom cijele godine pripremala djecu za sakramente. U svom govoru zahvalila je don Zvonimiru Mijiću na otvorenosti i podršci, te cijeloj župnoj zajednici koja s puno topline i pažnje prima djecu Centra Juraj Bonači, svake godine organizirajući i mali agape kako bi slavlje završilo u ozračju obiteljskog stola i zajedništva. Zahvalu je uputila i generalnom vikaru na predvođenju misnog slavlja te Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, koja, kako je istaknula, „uvijek sluša, čuje i odgovara na potrebe Centra i njegove djece“. Na kraju se obratila roditeljima, zahvalivši im na suradnji i čestitala svima na velikom i blagoslovljenom danu.