„Oholost je prvi od svih smrtnih grijeha, grijeh svih grijeha, majka svih grijeha. Iz njega proistječu svi ostali grijesi. Poniznost se klasično u kršćanstvu gleda kao suprotnost oholosti. Ako je oholost uzdizanje, onda je poniznost spuštanje. Zapravo, poniznost je gledati sebe ispravno. Kad sebe gledam ispravno, onda i sve oko sebe uključujući i Boga gledam ispravno“, rekao je Periš.

„Rijetki kršćani priznaju da su oholi. Oholost je skrivena i to je njena najveća zamka. Potrebno ju je prepoznat. Poniznost je kad ne ističeš dobro. Oholost može biti i u trenutku kad ističeš svoje mane i slabosti. Ogovaranje u svome korijenu ima oholost koja se tako lukavo sakrila. Neman potpunog povjerenja u Boga nego se pouzdam u sebe – to je jedan od uzroka oholosti. Važan kriterij poniznosti je služenje. Koliko sam spreman ugasiti nešto u sebi poradi drugoga. U svijetu koji je ranjen grijehom, nemoguće je ljubiti bez žrtve “, istaknuo je predavač.

Na kraju predavanja, Periš je poslao poruku mladima rekavši da mole svakoga dana. „Moli svaki dan. Nemoj Bogu ostavljat krajeve svoga vremena, davat mu mrvice sa stola. Redovita i temeljita ispovijed. Nemojmo tražiti razloge zašto se ne ispovijedamo. Vježbaj se u tome da su ti male stvari dovoljne. Imamo dovoljno toga da budemo sretni, ne nedostaje nam ništa. Posvijesti sebi i budi zahvalan. Poniznost nije poniženje. Poniženje koje dobijemo može biti put prema poniznosti. Poniznost nije pasivnost jer Krist nije pasivan. Kad Krist primi pljusku, Isus nije stao, napravio je prehrabru stvar: okrenuo je i drugi obraz. Isus je aktivan u tom trenutku: započinje molitvu. Zato: moli!“