Povodom 1100. obljetnice početka hrvatskog Kraljevstva, 29. svibnja održano je predavanje „Djevica Marija u glagoljaškoj povijesti“ u suradnji udruge Alumna Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu Teofil i Franjevačkog samostana „Ante Antić“ u Splitu.

Predavanju je prethodila sveta misa koju je predvodio fra Domagoj Runje, koji je euharistijsku molitvu predmolio na crkvenoslavenskom jeziku i time uveo u smisao ovog događaja, zadivljenost i zahvalnost nad jedinstvenom duhovnom baštinom koju je naš narod stoljećima imao privilegiju uživati, slušati misu na narodnom jeziku.

Dr. sc. Ana Šimić sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu u svom predavanju uvela je nazočne u bogatu baštinu hrvatskog glagoljaštva, baštinu koja je oplemenjivala naš narod punih 11 stoljeća. Istaknula je kako je glagoljaštvo u svojoj biti bilo služenje nepovlaštenim članovima društva, malom čovjeku kojem nije bio dostupan elitini akademski, politički i crkveni svijet kojim je vladao latinski jezik.

Brige pape Ivana X. oko narodnog jezika u liturgiji kao mogućeg odstupanja od uniformiranosti s Rimom, pokazale su se neutemeljene, jer je hrvatski narod duboko utkao u svoj identitet vjernost Katoličkoj Crkvi, istaknula je dr. Šimić. Hrvati glagoljaši tog vremena a bili su prije svega katolici Hrvati i to ovim redoslijedom, Krista su držali za kralja Hrvata, a Djevicu Mariju za kraljicu Hrvata. Marija je najspominjanija žena u svim glagoljaškim tekstovima, postoji cijeli niz glagoljaških marijanskih misa, molitava i oficija.

Važan dio glagoljaške kulturne baštine posvećen Blaženoj Djevici Mariji ostao je sačuvan u pjesmi, starim napjevima kao što je „U sve vrime godišta“, te „Gospin plač“ koji je dio procesije „Za križen“ a time je postao dio i UNESCO-ve nematerijalne svjetske baštine.

Uoči Dana državnosti, ovo predavanje podsjetilo je na bogatu kulturnu i duhovnu baštinu hrvatskog naroda koja je utemeljena na velikoj privrženosti prema Blaženoj Djevici Mariji.