Knjiga „Proces zvanja. Psiho-pedagoško-pastoralni vidovi zvanja Franje Asiškoga u Franjevačkim izvorima“ autora dr. sc. fra Siniše Balajića predstavljena je u utorak, 18. ožujka, u Velikoj dvorani Katoličkog-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Predstavljači knjige bili su dr. sc. Gina Šparada i izv. prof. dr. sc. fra Domagoj Runje, oboje sa splitskog KBF-a, a o knjizi koja je izdana u okrilju Službe Božje koja je dio KBF-a u Splitu, progovorio je i njezin autor fra Siniša. Predstavljanje je pjesmom animirala ženska klapa Neverin iz Kaštel Lukšića pod vodstvom Antonele Burić, a programom je moderirao doc. dr. sc. fra Domagoj Volarević.

U ime uprave KBF-a okupljene je pozdravio doc. dr. sc. fra Ante Akrap, prodekan za nastavu koji je najprije pozdravio sve sudionike skupa na čelu s Velikim vicekancelarom KBF-a dr. sc. fra Markom Mršom, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. „Ova knjiga ne samo da je plod istraživanja o temama koje se tiču duhovnoga poziva i zvanja, nego predstavlja izazov za sve nas da se dublje upitamo što znači slijediti Krista, kako to činimo u svakodnevnom životu“, poručio je prodekan i dodao kako je zvanje, bilo ono svećeničko, redovničko ili bračno, pitanje koje nas duboko pogađa kao ljudska bića jer se tiče naših temeljnih odluka i odnosa s Bogom i drugim ljudima. Također je naglasio kako pitanje zvanja, u kontekstu Franje Asiškoga, ima još posebnije značaj jer je on bio uzor vjere, poniznosti i predanosti koji je pokazao kako je zvanje živi odgovor na Božji poziv. Poručio je kako ova knjiga poziva na promišljanje o procesu zvanja u našem vremenu povezujući bogate franjevačke izvore s modernim pristupima i izazovima u odgoju i formaciji. Na kraju je zahvalio autoru, predstavljačima i svima koji su došli podržati ovaj događaj te zaželio da knjiga sve nadahne na osobni rast i bolje razumijevanje procesa zvanja u ovom svijetu.

Knjigu je najprije predstavila dr. sc. Šparada koja je iznijela kako joj se fra Sinišina knjiga iznimno sviđa jer kršćanstvo i samo zvanje ne prikazuje kroz nekakva naređenja i propise, nego više kroz svjedočanstvo života i to života sv. Franje Asiškog. U nastavku se osvrnula na tri glavna aspekta knjige, a to su: svetost, Franjo kao osoba i zvanje. Jedan rimski svećenik i psiholog jednom je prigodom rekao da za kršćanina biti sretan znači biti svet i iako to teoretski stoji, vidimo da u praksi baš i nije tako. Zbog toga trebamo krenuti obrnutom logikom tj. ljudima dati iskustvo sreće i radosti pa će oni to htjeti dijeliti dalje i konačno povezati sa svetošću. Sveti je Franjo svetost i sreću povezao kada je prestao sva živa bića gledati kao odvojene jedinke i počeo sve percipirati kao jedno mi u kojem je onda sreća druge osobe ujedno i moja sreća. Prije obraćenja imao je ambicije postati bogat i slavan vitez, a nakon Božjeg zahvata u njegov život one su prerasle u ideale te je znao zašto se isplati živjeti, trpjeti i umrijeti, a sve je to jedan proces zvanja opisan u ovoj knjizi. „Fra Siniša u knjizi jasno govori kako nema zrelog poziva, ako nema zrele osobnosti“ ističe dr. sc. Šparada i dodaje kako Bog ne može graditi poziv zanemarujući psihološke datosti koje je sam u nas stavio.

Drugi je o knjizi govorio izv. prof. Runje te pojasnio kako se knjiga sastoji od dva dijela: prvoga u kojem se analiziraju povijesni Franjevački izvori i drugoga u kojem se Franjin životni poziv analizira u njegovim psihološko-pedagoško-pastoralnim aspektima. Autor proces Franjina poziva, čiji je trenutak teško odrediti, promatra uzimajući u obzir tri subjekta: Boga koji poziva, osobu koja je pozvana sa svom njezinom poviješću i Crkvu kao zajednicu u kojoj se poziv ostvaruje i koji joj je potreban. Potom je predstavljač Runje ukratko predstavio Franjin život i dodao kako je u jednom trenutku on počeo doživljavati da su evanđeoske riječi upućenje njemu što je obilježilo njegov život do njegova završetka. „Kod Franje se radi o objavi da živi po evanđelju, što mi se čini veoma aktualnim za život Crkve danas“ rekao je prof. Runje i dodao da se u knjizi može vidjeti kako je kod Franje sazrijevala spomenuta objava, ali i Franjin poziv čija ja zrelost vidljivo potvrđena stigmama. U konačnici je poručio kako je velika vrijednost neke knjige ukoliko pobudi u čitatelju pitanja, a ova je knjiga u njemu pobudila pitanje: „Za koje područje života mi možemo reći da je najviše evangelizirano?“, i dodao da to mi možemo shvatiti raznoliko te potaknuo prisutne na pronalazak odgovora.

Posljednji se obratio autor Balajić koji je najprije istaknuo kako je Franjo najbolji primjer sveca i čovjeka kojega, zbog njegova izuzetnog života u kojem je svetost učinio čudesnom, slijede ljudi svih svjetonazora. U istraživanju ove knjige bilo je važno upoznati Franjin psihološki profil, ali i njegovo temeljno duhovno iskustvo, koje je oblikovalo njegovo djelovanje i pogled na svijet, a nazivamo ga pozivom ili zvanjem. „Naša je analiza otpočetka imala namjeru iznjedriti jedan proces zvanja koji bi mogao postati ishodište i temelj ne samo Franjina poziva, nego i poticaj za analizu poziva na psiho-pedagoškom području uopće te pomoći ponovno otkriti jednu pastoralnu poruku“, poručio je autor. U konačnici je poručio da ova studija pomaže na temelju Franjine priče otvoriti prostor potrage za novim vrijednostima, znanjima i ciljevima koji mogu pomoći u razumijevanju svačijega životnoga poziva te tako Franjin proces zvanja postaje pedagogija. Na samom kraju zahvalio se Bogu i ocu Franji, upravi KBF-a, moderatoru, predstavljačima, recenzentima, klapi Neverin, Franjevačkoj provinciji koja je omogućila izdavanje ove knjige i svima koji su pomogli u organizaciji predstavljanja.