U Arheološkom muzeju u Splitu predstavljena je, u utorak 5. ožujka, knjiga „Cher Monseigneur… Pisma Jacquesa Zeillera don Frani Buliću (1901. – 1934.)“, autora Charlotte Nicollet i Edija Miloša. Publikacija je rezultat suradnje Arheološkog muzeja u Splitu, Centra „Don Frane Bulić“ pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i Javne ustanove u kulturi „Zvonimir“ Solin, a donosi 276 pisama, brzojava i rukopisa koje je Jacques Zeiller, istaknuti francuski arheolog i povjesničar, slao don Frani Buliću, vodećem hrvatskom arheologu i neumornom promicatelju kulturne baštine.

Knjigu su predstavili izv. prof. dr. sc. Edi Miloš, jedan od autora i Arsen Duplančić, prof., dugogodišnji knjižničar Arheološkog muzeja u Splitu i istraživač arhivske građe.

Okupljene je u ime suorganizatora ovog projekta pozdravio izv. prof. dr. sc. Josip Dukić, ravnatelj Centra „Don Frane Bulić“ pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, naglasivši ulogu Centra u očuvanju i istraživanju Bulićeve ostavštine te važnost znanstvenih izdanja koja omogućuju nova sagledavanja njegova rada i intelektualne mreže u međunarodnim okvirima. „Knjiga koju smo večeras predstavili u Arheološkom muzeju u Splitu u instituciji u kojoj je don Frane Bulić preko 40 godina bio ravnatelj, plod je suradnje triju ustanova; Centra "don Frane Bulić" koji je osnovan pri Katoličkom-bogoslovnom fakultetu u Splitu prije 6 godina s ciljem proučavanja života i rada don Frane Bulića, Arheološkog muzeja u Splitu i Javne ustanove u kulturi "Zvonimir" Solin. Ova pisma su nastavak korespondencije koja je objavljena u dva navrata; prvu je prije čak 40 godina pripremio svećenik don Ivan Ostojić, a drugu knjigu je prije petnaestak godina objavio Splićanin Stjepan Lapenda. I prva i druga i treća knjiga obuhvaćaju francusku korespondenciju don Frane Bulića. Ovom knjigom se na najbolji mogući način odužujemo don Frani Buliću u prigodi 90. obljetnice njegove smrti, a navedena pisma su najava svega onoga što spomenute institucije planiraju objavljivati i u budućnosti s obzirom da su i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu i Arheološki muzej u Splitu čuvari bogate ostavštine don Frane Bulića kojima je on upoznavao svjetsku javnost, u ovom slučaju francusku javnost, sa svim onim što je on radio kao povjesničar i arheolog, prvenstveno u istraživanju Salone“, kazao je prof. Dukić.

Arsen Duplančić, koji je dugogodišnjim istraživanjem arhivskog gradiva Arheološkog muzeja u Splitu stekao neprocjenjiv uvid u Bulićevu bogatu korespondenciju, istaknuo je kako ova pisma predstavljaju neiscrpno vrelo informacija o Bulićevom životu, radu, znanstvenim interesima i mreži kontakata, ali i o ključnim kulturnim i povijesnim pitanjima koja su obilježila njegovo vrijeme. Jedan od dokaza koliko je don Frane bio poznat, pokazuje i anegdota koja nije samo usmena već ima i svoju pismenu potvrdu, a to je dopisnica koju je Wilhelm Kubitschek, austrijski arheolog, poslao don Frani na kojoj je pisalo „Velečastiti gospodin Don Frane u Dalmaciji“. „Takva dopisnica bez prezimena i adrese dostavljena je upravo našem don Frani Buliću. Kad se gledaju šematizmi dalmatinskih biskupija 1897. godine, kada je upućena ova dopisnica, samo u splitskoj biskupiji pronalazimo 19 don Frana iz raznih mjesta kojima su poštari mogli odnijeti ovu dopisnicu. Ipak, to se nije desilo jer očito samo je jedan don Frane Bulić za kojeg su svi znali i kojem je ova dopisnica mogla doći. Don Frane je imao mnogo kontakata i dopisivao se s brojnim poznatim osobama svog vremena, npr. političarima poput Ante Trumbića, povjesničara Tadije Smičiklasa, njemačkog epigrafičara i povjesničara Theodora Mommsena, austrijskog arheologa Alexandera Conzea itd., a ta bogata korespondencija čuva se u knjižnici Katoličko-bogoslovnog fakulteta, Konzervatorskog odjela u Splitu te u Arheološkom muzeju u Splitu“, istaknuo je među ostalim Duplančić.

Jedan od autora knjige, izv. prof. dr. sc. Edi Miloš, detaljno je predstavio knjigu te izdvojio neke od najzanimljivijih podataka koje pronalazimo u korespondenciji između Bulića i Zeillera. Njihova dugogodišnja prepiska otkriva znanstvene i kulturne poveznice između Hrvatske i Francuske, a kroz njihovo dopisivanje saznajemo i o ključnim povijesnim događajima tog vremena – od raspada Austro-Ugarske i Prvog svjetskog rata do previranja 1930-ih godina. „Zeiller je bio francuski arheolog, epigrafičar, povjesničar, sveučilišni profesor u Fribourgu, potom u Parizu, te član francuske Akademije natpisa i književnosti. Riječ je također o angažiranom intelektualcu koji se istaknuo svojim radom u brojnim katoličkim organizacijama, počevši od Udruge sv. Vinka Paulskog. Već  kao student odlučio se posvetiti proučavanju Antike i izabrao je za temu svoga diplomskog rada nastanak kršćanstva u Dalmaciji. Stoga se tada, godine 1901., obratio pismeno don Frani Buliću. I to pismo će se pokazati tek uvodom u tridesetogodišnje nepokolebivo prijateljstvo koje će potrajati sve do smrti dalmatinskoga erudita 1934. U suradnji s Bulićem, Zeiller je objavio bezbroj radova, te djela koja se dandanas smatraju klasicima historiografije o rađanju kršćanstva na današnjim hrvatskim prostorima. Štoviše, pokazao se najvjernijim „suborcem” Frane Bulića u svim njegovim „bitkama”, polemikama, kontroverzama. Zeiller je Bulićem, Solinom i Splitom bio opčinjen i uložio je goleme napore da njegova zemlja, a samim time i svijet, prepoznaju univerzalni značaj dalmatinske kulturne baštine. Ova knjiga svakako nije samo objavljena prepiska između dvojice arheologa. Ona odražava snažne veze koje je don Frane Bulić gajio s Francuzima općenito. Kao dostojanstvenik katoličke Crkve, kao ugledni učenjak i ravnatelj splitskog arheološkog muzeja, dolazio je u doticaj s perjanicom francuskog znanstvenog, kulturnog, društvenog i političkog života, na najvišoj razini. Znamo na primjer da je on osobno otkrio povijesno nasljeđe Splita i Solina predsjedniku vlade Waldeck-Rousseauu, Raymondu Poincaréu koji će postati predsjednikom republike, te svrgnutoj carici Eugeniji, udovici Napoleona III. Uživao je ogroman ugled u samoj Francuskoj čije je doslovno skupljao najviše počasti i odlikovanja. U vrijeme kad hrvatski narod nije kao takav raspolagao međunarodnom osobnošću, Bulić je na neki način odigrao ulogu glavnog posrednika, žive poveznice između Hrvata, Dalmatinaca, i Francuske, uostalom između Hrvata i Europe“, zaključio je Miloš.

Knjiga „Cher Monseigneur… Pisma Jacquesa Zeillera don Frani Buliću (1901. – 1934.)“ nije samo zbirka povijesnih dokumenata nego je svjedočanstvo jednog intelektualnog prijateljstva, prozor u znanstvenu, političku i kulturnu stvarnost prve polovice 20. stoljeća. Pisma Zeillera i Bulića odražavaju snažnu intelektualnu povezanost Hrvatske i Francuske, ali i rasvjetljavaju neka od ključnih pitanja tadašnjeg vremena, od razvoja arheološke misli i konzervatorskih inicijativa do sudbine kulturne baštine i političkih previranja koja su oblikovala Europu. Knjiga je dostupna za kupnju u suvenirnici Arheološkog muzeja u Splitu.