Nakon listopadske pobožnosti, molitve krunice i mise koju je predvodio župnik don Božo Plazibat, u župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj u Splitu, koncertom orguljaške glazbe, u izvedbi orguljaša Pavla Mašića, glavnog orguljaša crkve sv. Marka u Zagrebu, započela je treća smotra (sakralne) klasične glazbe pod nazivom „Glazbene večeri na Visokoj“, a koja se priređuje u sklopu trodnevnog župnog pripravljanja za blagdan suzaštitnika Župe, Sv. Ivana Pavla II., od 19. do 22. listopada.

Smotra “Glazbene večeri na Visokoj” pokrenuta je prije tri godine, u povodu pete godišnjice kolaudacije orgulja u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova na Visokoj. Umjetnički ravnatelj „Glazbenih večeri“ i njihov pokretač je prof. Andro Čalo, koji je i za ovo treće izdanje smotre, okupio vrsne domaće umjetnike, koji su se do sada uspješno predstavili javnosti kao uvjerljivi tumači duhovne glazbene baštine.

Koncert je započeo izvedbom „Grand Dialogue du 5 Ton(1696)” Luousa Marchanda, potom su slijedile skladbe Jacques-Nicolasa Lemmensa „Preludi à 5 parties (Ê d´ orgue, 1862)“, Johanna Sebastiana Bacha „Schmücke dich, o liebe Seele, BWV 654“, „Allegro“, Franje Dugana „Preludij i fuga u G-duru“, Jeana Francaixa „Salute Carmelite (Suita o karmelićankama) o s. Blanši, Majci Mariji od Utjelovljenja, s. Ani od Križa, s. Konstanci, s. Matildi, i majci Mariji od sv. Augustina, te Felixa Mendelssohn-Bartholdya, „Sonata u B-duru, op. 65, br.4.“ „Alegro con brio“ „Andonte religioso“, Alelegretto“ i Allegro maestaso e vivoce“.

Pavao Mašić, dobitnik je nagrade Grande Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao stalnom potragom za što izražajnijim tumačenjima, ostvaruju se upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Glazbu je studirao u Zagrebu, Lausanni i Freiburgu, a od 1999., godine djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koje se u toj povijesnoj crkvi neprekidno bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove naraštaje čembalista i orguljaša. Redovito ima koncerte diljem Južne Amerike, Rusije, Europe i Izraela, sudjeluje u radu žirija međunarodnih natjecanja, voditelj je Orguljaške ljetne škole koja se već više od 25 godina održava u Šibeniku, a kao umjetnički voditelj festivala Orgulje sv. Marka zaslužan je za koncertna gostovanja dvojice svjetskih istaknutih orguljaša koji su po prvi put posjetili Hrvatsku. Jedan je od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svog naraštaja: vrsnost njegovog umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 25 važnih inozemnih i domaćih nagrada (Ivo Vuljević, Kantar, Jurica Murai, Ivan Lukačić, Orlando, Porin, Milka Trnina, Nagrada grada Zagreba, nagrada grada Šibenika), među kojima se izdvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima orguljaša i Lausanni, Zaragozi i Puli, a jedini je hrvatski kandidat koji je sudjelovao na čuvenom svjetskom natjecanju orguljaša u St. Albansu (UK), u više od 50 godina njegova postojanja. Iza njega su mnoge značajne izvedbe: „Šest partita, Goldeberg-varijacije i Umijeće fuge J.S. Bacha, ciklusi Uzašašće i Rođenje Gospodinovo O. Messiaena, integralne izvedbe orguljaških opusa J. S. Bacha, C Francka i D. Buxtehudea ( u suradnji s Antom Knešaurekom), koncerti za orgulje i orkestar Francisa Poulenca, Ante Knešaureka, Stjepana Šuleka i Silvija Foretića, kao i intenzivan rad na pripremi i tisku sabranih djela za orgulje Anđelka Klobučara i Franje Dugana, glavnih orguljaša zagrebačke katedrale 20. stoljeća. Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje pet solističkih albuma ovjenčanih s ukupno 11 Porina, od čega su čak dva albuma: 1685. Bach, Handel, Scarlotto (2011) i Bach: umijeće fuge (2019) proglašeni najboljim klasičnim albumom godine.

Druge večeri, u srijedu 20. listopada, održan je koncert „In memoriam Mati Lešćanu“ u prigodi tridesete obljetnice smrti tog velikog hrvatskog skladatelja i orguljaša, improvizatora, zborovođe, glazbenog pedagoga.

Mato Lešćan rođen je u skromnoj katoličkoj obitelji, u Đurđevcu. Svirao je kao orguljaš u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, crkvi Sv. Petra te je bio stalni katedralni orguljaš i stalni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Iza sebe je ostavio veliki skladateljski opus, brojne znanstvene članke i pjesmaricu „Slava Bogu“, čiji je bio glazbeni urednik. Skladao je male liturgijske oblike i crkvene popijevke te velike zborske forme, motete, mise, solo pjesme i skladbe za orgulje, a dio njegovog skladateljskog opusa je neotkriven ili još uvijek neobjavljen. Mješoviti zbor Hrvatske katoličke misije u Frankfurtu nosi ime „Mato Leščan“, dok njegove skladbe svakodnevno obogaćuju liturgijsko pjevanje Katoličke Crkve i na repertoaru su brojnih poznatih pjevačkih ansambala i koncertnih majstora orguljaške glazbe. Hrvatska crkvena glazba ne bi danas bila ono što jest bez doprinosa Mate Lešćana. Umro je 1991. godine u Frankfurtu na Majni, a pokopan je na Mirogoju u Zagrebu.

Na koncertu su Lešćanove skladbe „Pjesanca šturku“, „A la marcia“, „Okreni lice“, „Ave Maria (in C)“, „Noć je, vre noć“( Dragutin Tadijanović),)“,„Ave Maria (in B)“, iz „Muke Spasitelja našega (Marka Marulića)“, intrada i koral „Pjevaj hvale, Magdaleno“ i „Zdravo, o Marija“, koje su oslikale nježnost duše ovog velikog hrvatskog duhovnog skladatelja, izveli sopranistica Marija Buzdovačić Preučić i orguljaš Andro Čalo. Izveden je i njegov manuskript „Surrexit Christus hodie (tema s varijacijama) Maestoso, Lento, Adagio, Allegro scherzando, Koral, Graziosa, Scherzando, Allegro graziosa, Fnale (liberamente; con fantasia) i „ Ave Marija (brevis)“.

Sopranistica Marija Buzdovačić diplomirala je u klasi prof. Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dobila je nekoliko nagrada na glazbenim natjecanjima, a nakon završetka studija ostvarila je bogatu koncertnu djelatnost na području solističkih koncerata, a kao mlada solistica nastupa u glavnim ulogama u kazalištima u Hrvatskoj.

Andro Čalo diplomirao je Glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a od listopada 2018. godine studira zborsko dirigiranje na Akademiji za glazbo u Ljubljani u klasi prof. Sebastjana Vrhovnika. Improvizaciju na orguljama učio je u Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku kod Anđelka Igreca (2004. i 2006.) Ante Knešaureka (2013) te na Akademiji za glazbo u Ljubljani kod prof. Dalibora Miklavčića. Pohađao je seminare orgulja i zborskog dirigiranja. Kao orguljaš, korepetitor i dirigent nastupao je u domovini i inozemstvu i snimao za HRT. Zaposlen je kao profesor glazbene umjetnosti i voditelj zbora u Franjevačkog gimnaziji u Sinju.

Na posljednjem koncertu, 21. listopada, orguljaš Nikola Lovrić-Caparin izveo je „Intradu“ i „Pastorelu“ Anđelka Klobučara, „Toccatu“ i „Canzonu“ Jochana Jakoba Frobergera, „Sonatu per organo“ Julija Bajamontija te „Praeludium, Es-dur, BWV 552a“ J. S. Bacha i svoju Improvizaciju „Festum omnium sanctorum“ Preludij, Meditaciju i Finale.

Pokretač i umjetnički voditelj festivala sakralne glazbe maestro Andro Čalo predstavljajući Nikolu Lovrić- Caparina, posljednjeg izvođača na „III. glazbenih večeri“ kazao je između ostaloga, da je Lovrić orguljaš šibenske katedrale Sv. Jakova, od 2005. gdje redovito prati katedralni zbor na misnim slavljima i koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2020. vodi zbor Laudantesi koji animiraju misna slavlja u katedrali te da koncentrira u Šibeniku, Zagrebu, Ljubljani, Grazu. Godine 2016. nastupio je na međunarodnom orguljaškom natjecanju u Szegedinu gdje je osvojio brončanu nagradu.

Zatvarajući „Glazbene večeri“, Andro Čalo je posebno zahvalio domaćinu „Glazbenih večeri“ don Boži Plazibatu, kao i posljednjem izvođaču orguljašu Nikoli Lovriću-Caparinu, ostalim sudionicima iz prethodnih večeri, orguljašu Pavlu Mašiću i sopranistici Mariji Buzdovačić-Preučić i publici koja je prepoznala ovaj jedinstveni festival sakralne glazbe na Visokoj u Splitu te se prisjetio mnogih hrvatskih glazbenika, napose Šibenčana. Posebno se u ovoj prigodi prisjetio i šibenskog biskupa pokojnog Srećka Badurine koji je imao čast da ga zaredi upravo papa Ivan Pavao II. u Vatikanu, kao i biskupove važne uloge, kada je 1991. godine sudjelovao na Sinodi biskupa u Rimu, gdje ga je papa Ivan Pavlu II. primio i potaknuo da sam govori o iznimno teškom stanju u Hrvatskoj, o problemima Hrvatske koja je u ratu, o granatiranju Šibenika, kako bi svijet i ostali biskupi doznali i čuli što se događa. Tada mu je taj veliki Papa kazao: „Ti moraš govoriti“, i tako je biskup Srećko Baturina ispred „Sinode“ izložio tešku situaciju hrvatskog naroda koji je stoljećima vapio za slobodom i svojom državom. Na kraju je parafrazirao „Ti moraš svirati baštinu“ za koju su toliki prolili krv, i nastaviti čuvati i braniti je, na tragu branitelja hrvatskog naroda: sv. Ivana Pavla II. i šibenskog biskupa Srećka Badurine.