Odnos Crkve i društvenih institucija, odnosno izravno uključivanje crkvenih službenika u politiku, oduvijek je bio vrlo delikatna tema. O tom odnosu progovaraju i hrvatski biskupi u svojoj Poruci za predstojeće izbore: Crkva ne preuzima na sebe političku borbu za vlast, ali se zauzima za opće ljudske i evanđeoske vrijednosti, služeći u ljubavi, radi uspostave što pravednijega društva (usp. Benedikt XVI., Deus caritas est, 28).

Zbog toga, crkvene ustanove i zaređeni službenici u svome pastoralnom djelovanju ostaju izvan svrstavanja u političke stranke i stranačkoga nadmetanja, jer bi u suprotnome ne samo bile prekršene crkvene odredbe, nego bi to moglo dovesti do ozbiljne opasnosti narušavanja crkvenoga zajedništva. To je razlog zbog kojega napominjemo i to da se crkveni prostori ne smiju koristiti za stranačka predstavljanja, sučeljavanja ili za druge političke svrhe.

Budući da je osnovna zadaća svećenikâ služba jedinstvu, oni uvijek i posvuda moraju biti promicatelji mira i sloge koji se temelje na pravednosti. U tom su smislu crkvene odredbe vrlo jasne kad se izričito zabranjuje klericima prihvatiti se javnih službi koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju građanske vlasti (kan. 285) te da aktivno ne sudjeluju u političkim strankama (kan. 287).

Prema tome, Crkva se protivi aktivnom uključivanju svojih zaređenih službenika u stranačku politiku. Prava je alternativa takovu nedopuštenom svećeničkom ponašanju iskreno promoviranje svih inicijativa sukladnih evanđeoskom nauku, a koje su usmjerene izgradnji cjelovitog čovjeka i ljudskog društva, u pravednosti, sukladno općeprihvaćenomu crkvenom socijalnom nauku, dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i dobroj tradiciji Crkve. U demokratskom društvu potrebno je izgrađivati povjerenje u civilne nositelje raznih društvenih službi, poglavito one zakonodavne, sudske i izvršne. Crkvena je evanđeoska obveza naviještati i svjedočiti religiozna načela, trajno se trudeći doprinijeti odgoju sposobnih vjernika laika, također za uloge društvene odgovornosti.

Vjernici su, kao građani svoje domovine, pozvani da svojim kršćanskim pozivom i poslanjem savjesno doprinose cjelovitom dobru čovjeka, udružujući se ili uključujući u već postojeće političke stranke. Crkva nije pozvana da se stavlja kao plašt takvim vjerničkim aktivnostima u društvu, nego da ostvaruje svoju ulogu navjestiteljice evanđelja, pomažući svakom čovjeku prepoznati vlastito poslanje i vlastitu odgovornost u služenju općemu dobru svih ljudi.

Kolikogod je poželjno i pohvalno da vjernici laici oduševljeno i savjesno skrbe za opće društvene, pa tako i političke poslove pojedinog grada ili države toliko je, s druge strane, svećenikova služba nespojiva s aktivnim djelovanjem u nekoj stranci. Takav klerikalizam bio bi izraz nepovjerenja prema laicima, ali i omalovažavanje svoga svećeničkog reda po kojem je svaki Božji službenik pozvan biti brat svih ljudi. Svećeniku je dovoljno biti svećenik!
Ne želeći ulaziti u osobne namjere, naglašavam da ovakva politička aktivnost našega svećenika don Ivana Grubišića, premda umirovljenog, ali uvijek člana prezbiterija splitsko-makarske nadbiskupije, nije u skladu, već je u suprotnosti s jasnim crkvenim normama.

Pozivam svu braću svećenike da svoju službu vrše u skladu s dostojanstvom Božjih službenika, te svetu službu i crkvene prostore ni u kom slučaju ne koriste u političke svrhe. Podsjećam na sva kanonska upozorenja, upute i zabrane kojima se Crkva trajno trudi da njezini službenici u društvu izgrađuju mir i sklad, te da se klone svakoga političkog djelovanja koje bi dovodilo do razdora među ljudima i do pogrešnog shvaćanja crkvenog poslanja i svećenikova dostojanstva.

Ujedno bih želio ohrabriti vjernike laike da spremno prihvaćaju odgovornost za javno dobro, da se i u okviru političkih mogućnosti zauzimaju za izgradnju boljega, pravednijega i humanijeg svijeta, oplemenjujući kršćanskim vrijednostima konkretnu društvenu stvarnost. Iskreno pozivam sve, svećenike i vjernike, da svatko u svom redu, pozivu i ulozi, svojom molitvom, glasom i evanđeoskim svjedočenjem pridonese rastu humanosti i odgovornosti za dobrobit naše Crkve i domovine.
Split, 10. studenog 2011.

Marin Barišić
Nadbiskup metropolit splitsko-makarski