Jedan dio vjernika ispred crkve sv. Nikole biskupa iz Metkovića do Borovaca na završni križni put krenuo je pješice, drugi autobusima i osobnim automobilima na petu korizmenu nedjelju 25. ožujka. Križni put od prošle godine organiziran je svake korizmene nedjelje, no ovoga puta prve nedjelje zbog neprohodnih putova  nije bio moguć.

Nakon čaščenja postaja križnog puta postavljenih od crkvice Gospe od Zdravlja do crkve sv. Nikole u Borovcima misno slavlje u koncelebraciji don Senke Antunovića i don Franka Prnjaka predvodio je dr. Ivica Žižić prof. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. U pratnji čuvara Kristova groba na svakoj postaji izmjenjivali su se nositelji križa i čitatelji među kojima i č.s. Marijana Cvitanović koja vodi crkveni zbor.
Križ  nosimo oko svojih vratova, ističemo ga na svojim prostorima, nosimo u procesijama, idemo za njim na križnom putu. U križu je spas, istinska mudrost, križ oslobađa i spašava čovjeka, istaknuo je u propovijedi misnog slavlja don Ivica. Bog nas i ove nedjelje i korizme poziva da plodnim odricanjem, molitvom i dobrim djelima pripravimo put da proklija mladica našeg osobnog Uskrsa. Nemojmo dopustiti da Uskrs dođe i prođe neka se on rodi u nama, neka prolista stablo našeg života kao što lista i priroda; tom procesu i činu ponovnog Božjega stvaranja svega u Kristu i mi se pridružimo. Neka nam ova sveta korizma bude plodonosna, ispunjena molitvom i dobrotom i ne zaboravimo da je križ onaj za kojim nam je ići.
U našem suvremenom svijetu koji se toliko hvali napretkom izgleda da je križ ostao po strani a ostala samo laka obećanja, čini se kao da smo ušli u neku blistavu reklamu u kojoj je sve moguće i u kojoj se ni u čemu ne treba ništa potruditi; ali mi dobro znamo da je križ naš put i da se do ničega ne može doći bez istinske žrtve.

Oni koji su proživjeli svega i svačega na svom životnom putu znaju kako žrtva zna biti plodonosna i kako križ zna biti vrata spasenja. Nema lakih rješenja, nema sreće na jeftin način; da bi čovjek rastao treba proći put pšeničnoga zrna. Kršćanin u gubitku za gubitkom ne očajava; u umiranju, žrtvi i predanju  vidi mjesto gdje je najbliži Bogu, susreće Isusa koji je prošao našim životnim križnim putem čije se stablo života rascvalo na Kalvariji. Plodovi Golgote vrijede za čitavo čovječanstvo i čitavu ljudsku povijest!  Samo ako prihvatimo logiku križa i divni zakon koji je Bog upisao u prirodu  a to je zakon rasta, samo tada možemo očekivati sreću, radost i mir u svome srcu. Samo hrabri nose križ, kukavice bježe od njega. Nosimo križ pod svaku cijenu, ne pitajući koliko to košta!, poručio je brojnim vjernicima propovjednik koji su pobožno i dostojanstveno pratili križni put za što je zasigurno zaslužan župnik don Senko koji ih je pozvao na sabranost.