Bračni par Magda i Tihomir Vrvilo iz Splita, magistra ekonomije i brodostrojarski tehničar, nastupili su u četvrtak, 15. veljače na Tjednu braka u crkvi Prečistoga Srca Isusova u Splitu i posvjedočili o braku kao ljepoti darovanosti

U braku su trinaest godina, roditelji su troje djece i aktivni su u župi Kman kod splitskih salezijanaca. „Po darovanosti Bogu, darovani smo jedno drugome, našoj djeci, našim bližnjima, izvršavajući svoje uloge služenja kao bračnog druga, roditelja, hranitelja, odgojitelja, djeteta, prijatelja, i mnoge druge koje nam svakodnevni život donosi. Zbog toga sva naša nastojanja i trud u bračnom životu imaju čvrsto uporište u Bogu koji je ljubav. Često osjećamo kako smo nagrađeni nadom, povjerenjem, ljubavlju, s kojom prelazimo razne prepreke i lakše nosimo svoje križeve“, kazala je Magda.    

U početku nam je bilo vjerojatno kao i svima: nesigurnost, strah hoćemo li mi to moći, kako ćemo kad dođu djeca… Međutim, sve se to nekako prirodno posložilo, ovladali smo svim roditeljskim vještinama, a s vremenom je naraslo i samopouzdanje. Ono što pamtimo prilikom stupanja u brak je utjecaj okoline utjerivanjem raznih strahova, primjerice, kad se treba roditi dijete: „Nema vam više spavanja…..nema više mira….. gotovo ti je sa životom!“ Ali kad se rodilo prvo dijete vidjeli smo kako ono tako lijepo i mirno spava i kako takve priče nisu istinite. Znamo da sva djeca ne spavaju mirno, ali dodatno ulijevanje straha i prije nego se dijete rodi nije baš od velike pomoći. Važno je od samoga početka usuglasiti bitne stavove i imati sličnu viziju braka. Često se tome vraćamo i sve ove godine radimo na tome, naglasila je Magda naglasivši da ljubav u braku uvijek mora rasti.

S obzirom da živimo u vremenu kada su brak i obitelj ugroženi, kada je naglašena egoističnost, užitak, komoditet, a djeca postaju trošak i smetnja, naše iskustvo je sasvim drugačije. Nama je bračni život dar – dar koji nas poziva na zajedništvo, ljubav, radost i ljepotu života. U prvoj godini braka je započela obiteljska zajednica pri župi u Solinu i bila nam je od velike koristi. Shvatili smo koliko je bitan razgovor, bračna komunikacija i da s vremena na vrijeme moramo biti sami, otići bez djece negdje na pizzu, piće, porazgovarati, kazala je Magda.

Upozorila je da je u braku izrazito važno poštivanje i povjerenje. Brak se temelji na sreći što smo odabrani da zajedno provedemo život. Što se tiče svađa i sukoba, znali smo da su ti sukobi nešto normalno, uostalom iz svake takve situacije smo nešto naučili, riješili i išli dalje. Smatramo da djecu ne treba potpuno lišiti takvih situacija jer je normalno da uče da do sukoba može doći, a da nakon njega slijedi rješavanje problema. Na taj način će se i oni lakše nositi i rješavati probleme kada odrastu. Posvjedočila je da su od samoga početka ona i suprug zajedno išli na nedjeljnu misu a potom bi ostali u Oratoriju u razgovoru s drugim obiteljima.

„U teškim trenutcima gubitka posla, bolesti roditelja, gubitka djeteta u 16. tjednu trudnoće, života u jednosobnom stanu s roditeljima, hrabrila nas je vjera i pouzdanje u providnost Božju. Kada pogledamo unatrag, nismo ništa bili sretniji kada smo oboje radili i imali više novaca nego kad smo oskudijevali jer nije bogat onaj koji ima puno, nego onaj kojem malo treba“, kazala je Magda dodavši da krizu braka nisu imali. „Možda baš iz razloga jer smo se na vrijeme odabrali put vjere, uključili se u obiteljsku zajednicu i sve ono što smo slušali malo po malo primjenjivali u životu.“

Govoreći o ulozi oca u obitelji u današnje vrijeme kazao je da se nalazi u dubokoj krizi. „Otac kao znak autoriteta polako nestaje. Uvijek žurimo, radimo - a upravo je vrijeme najvažnije što obitelji trebamo dati i ne može se platiti nikakvim novcem. Otac je temelj na kojem dijete gradi svoju sigurnost i zdravo samopouzdanje kako bi se moglo suočiti s poteškoćama i izazovima života. Omogućuje zdravo unutarnje 'odvajanje' djeteta od majke, što je prijeko potrebno ne samo za zdrav razvoj djeteta, nego i za majku, to je važno da bi jednog dana bili istinski supruzi i očevi.“

Naglasio je da je na očevima odgovornost da odgajaju djecu u vjeri primjerom. „Otac treba imati autoritet pun ljubavi. Mora biti otvoren, iskren prijatelj koji sluša i koji je prisutan, pokazujući svoju ranjivost i osjećajnost dostojanstvenoga Božjeg čovjeka. Za sretan brak nema boljeg recepta od onoga koji su nam dale naše mame i bake – bez Boga nema ništa. Mi smo to shvatili od početka i toga se držimo. Pokušavamo biti jednostavni, što manje komplicirati uz puno poštivanja i razumijevanja. Vjera nam pomaže da lakše shvatimo život, da nam se istope strahovi. Bez vjere teško možemo shvatiti smrt, bolest, ali i neke svakodnevne stvari kao što je na primjer nepravda - bilo obiteljska, imovinska, poslovna, koja često postane kao uteg s kojim živimo“, poručio je Tihomir Vrvilo.