U organizaciji  Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije održan je u ponedjeljak, 24. travnja u Splitu, peti po redu susret za odgajatelje i stručne suradnike koje vodi suradnica savjetovališta Maja Jakšić, psihoterapeutkinja. Susret je započeo predavanjem na temu „Ljubav je jača od smrti“ , nakon čega je slijedila radionica „Svatko ima nekog (koga više nema).

Umiranje i smrt neizbježni su dijelovi života i zato o njima treba razgovarati. Svi ćemo se kad tad morati suočiti sa smrću i umiranjem, kako tuđim tako i vlastitim. Na smrt se možemo postupno pripremati. No, činjenica jest da, kolikogod se pripremali za nju, gubitak osobe koja nam je bila draga, uvijek će nas preplaviti osjećajem tuge s kojom se najčešće ili teško nosimo ili se ne znamo nositi, kazala je gospođa Jakšić.

Živimo u vremenu u kojem se činjenica smrti negira i potiskuje, a o procesu žalovanja i pružanju potpore ožalošćenima nemamo dovoljno znanja pa se najčešće ne znamo nositi s gubitcima ni vlastitim, ni tuđim. Važno je znati osnovne stvari o procesu žalovanja, te prepoznati i razumjeti otežano, prikriveno ili pak poremećeno žalovanje kako bismo mogli pomoći sebi, ali i pružiti djelotvornu potporu i utjehu ožalošćenima. Iako je pojam žalovanja najčešće povezan sa smrću, ista načela se mogu primijeniti na različite vrste gubitaka – rastavu, prekid prijateljstva, prostornu udaljenost, odlazak od roditelja, gubitak zdravlja ili mladosti, gubitak statusa, posla ili novca te gubitak dostojanstva i samopoštovanja.

S obzirom da je susret namijenjen odgojiteljima koji rade s malom djecom, poseban naglasak je stavljen na tugovanje djece i smjernicama o tome kako pomoći tugujućem djetetu i njegovim roditeljima. Da bismo mogli pomoći drugima trebamo prvo pomoći sebi. Zato je u drugom dijelu susreta prof. Jakšić održala radionicu koristeći tehniku „prazne stolice“ u kojoj osoba zamišlja da govori izravno umrloj osobi u sadašnjem vremenu. Poticani pitanjima, sudionici su vodili u svojim mislima razgovor s pokojnikom i prorađivali osjećaje tuge, ljutnje, straha, žaljenja i ljubavi.

Dobra djela prate čovjeka i nakon smrti i to znamo bez obzira na svjetonazor. U životu možemo sve zaboraviti, ali ljubav koju smo primali od drage osobe – nećemo nikada jer ljubav je jača i od smrti. Zato je prolaznost poticaj za odgovorno djelovanje i podsjetnik da svaki trenutak života iskoristimo najbolje što možemo. Na kraju toga dirljivog susreta sudionici su podijelili svoja iskustva, misli i osjećaje o vlastitim gubitcima, kroz tugu i suze, ali i vjeru i nadu u ponovni susret, uz tihu potporu grupe, u svjetlu snage Uskrsloga.