Terapijski učinak knjige i filma

U organizaciji  Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije održan je u ponedjeljak, 27. ožujka u Splitu, četvrti po redu susret za odgajatelje. Predavanje na temu "Terapijski učinak knjige i filma" održala je suradnica savjetovališta Maja Jakšić, psihoterapeutkinja.  Nakon predavanja upriličena je radionica "Žena, bajka, kraljica."

U predavanju je Jakšić istaknula kako čitanje priče ili gledanje filma može imati terapijski učinak jer osobi može pomoći da dođe do novog i drugačijeg viđenja vlastitog života, neke situacije ili problema. To može biti prečica - brži način da ljudi nešto vide na dva načina - i da ih to navede na drugačije ponašanje i razmišljanje i samim tim na drugačije osjećaje jer osjećaji će se promijeniti kada se promijeni percepcija određene stvarnosti.  Često vjerujemo da su za našu nesretnost krivi drugi ljudi, tužna prošlost ili nesretne životne okolnosti. Mi smo ti koji stavljamo predznak na neku situaciju. Događajima, okolnostima, ljudima dajemo pozitivne i negativne ocjene, ne možemo ih mijenjati. Mijenjati možemo samo svoj kut gledanja, naglasila je Jakšić te naglasila da vjerski pogled na navedene stvarnosti pomaže u životu. Sigurno da okolnosti utječu na nas, ali ne upravljaju s nama. Kako netko ili nešto utječe na nas, odlučujemo mi. Ukoliko su sadržaji knjige ili filma životni, iskreni, nadahnjujući i utješni mogu biti pravi lijek za dušu. Kao uvod u radionicu prikazan je  isječak iz filma "Društvo mrtvih pjesnika", pročitane su dvije kratke priče, a na poseban način nazočne je taknuo citat iz knjige Viktora Frankla "Život uvijek ima smisla": „Sve se čovjeku može uzeti, osim posljednje od ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u bilo kakvim danim okolnostima, pravo na izbor vlastitog puta.“

U radionici su se odgajatelji podijelili u skupine i kroz igranje uloga jedne bajke osvijestili razmišljanja,  ponašanja i emocije u vlastitoj obitelji. Preko iskustva bajke došli su do zaključka da nismo žrtve izvanjskih okolnosti i drugih ljudi te da tuđa ponašanja i tuđe odluke nisu usmjerene protiv nas i ništa ne govore o nama. Borimo se za svoju ravnotežu s repertoarom ponašanja za koja znamo i često se samo vrtimo u krug u očajničkom pokušaju mijenjanja drugih, a možemo koristiti i puno djelotvornija ponašanja kada osvijestimo da mijenjati možemo samo sebe.