Nadbiskup Barišić posvetio samostansku crkvu na Trsteniku u Splitu


Na svetkovinu Presvetog Otkupitelja, zaštitnika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u petak 15. srpnja, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić posvetio je novu samostansku crkvu Presvetog Otkupitelja na Trsteniku u Splitu. Uz provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željka Tolića i gvardijana dr. fra Šimuna Bilokapića, u slavlju je sudjelovalo 43 svećenika, predstavnici Splitsko-dalmatinske županije i vojske te brojni vjernici. U uvodnoj je riječi dr. fra Domagoj Runje, magistar franjevačkih bogoslova, naglasio da je naslov crkve izabran po imenu provincije koja je osnovana 1735. godine odjeljenjem od Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Najprije je nosila naslov svetoga Kaja, pape i mučenika rodom iz Solina, ali je već 1743. godine promijenila naslov u provincija Presvetog Otkupitelja, pod utjecajem pobožnosti koja je u ono vrijeme bila raširena u Mletačkoj republici kao zavjet za prestanak kuge koja harala u Mlecima i prestala u srpnju 1577. godine. Tako naslov Presvetog Otkupitelja doziva u pamet otkupiteljsku snagu Isusa Krista.




Pozdravivši nazočne nadbiskup Barišić je kazao: "posvetom ovom prostoru želimo dati nadnaravnu dimenziju, dimenziju povezanosti s Bogom, povezanosti neba i zemlje. Tim obredom ulazimo u dimenziju otajstva, a gdje god se čovjek nalazi pred dimenzijom otajstva isti je način reagiranja poput Mojsijeva 'Izuj obuću jer je ovo mjesto sveto'. Nadbiskup je poškropio oltar te narod u znak pokore i u spomen krštenja kao i četiri postavljena križa na zidovima crkve. Nakon toga je cijela zajednica, predvođena zborom bogoslova pod ravnanjem mo. fra Mile Čirke, svečano zapjevala pjesan "Slava Bogu na visini". "Bogu Stvoritelju i Otkupitelju posvećujemo i darujemo ovaj prostor kojeg smo od njega primili. Ušao je u naše vrijeme i u naš prostor i u naš život. Mi se susrećemo s njime i on se želi susresti s nama u posebnim trenutcima i na posebnim mjestima poštujući ograničenost čovjeka. Neki prostori i datumi znače nam puno jer su drukčiji od ostalih", započeo je nadbiskup svoju propovijed. Ove prostore posvećujemo, nastavio je mons. Barišić, "da bismo ovdje hranili svoje srce i svoju dušu, da bismo hranili svoje odnose, da bi zajednica mogla biti Crkva, jer je Crkva zajednica vjernika. Ne možemo zaobići činjenicu da posvećujemo ovu crkvu u ustanovi gdje žive osobe posvećenog života i sama ta činjenica govori koji je smisao ovog prostora, ove posvete - da bi živjeli u duhu i istini. Na to nas upozorava sv. Pavao kada kaže: 'Ne znate li - hram ste Božji i duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog jer hram je Božji svet a to ste vi.' Pavao je te riječi vjerojatno uputio ne progoniteljima kršćana nego samim vjernicima da budu svjesni tko su i što - da su hram Božji i da taj duh prebiva u njima". Upućujući riječi svećenicima, redovnicima i bogoslovima kazao je kako "s pozivom koji Bog upućuje tebi, želi da se tvoje srce razvije u jedni širinu, u jednu visinu, u jedan ugodan prostor da doista budeš jedan znak prisutnosti - živi hram ovdje na zemlji." Na kraju propovijedi izrazio je želju i potaknuo sve nazočne da rastu iz oltara i ambona kako bi mogli graditi zajednicu posvećenog života ljubavi jer se tada može dogoditi promjena u sredini gdje ćeš doći kao živi oltar i ambon. "Ovo sveto mjesto sabranosti i tišine, ovo mjesto izvora ljubavi Božje neka bude na slavu Božju, na slavu Presvetog Otkupitelja, neka ovaj sveti prostor bude na spasenje svima nama i na izgradnju živog hrama i žive Crkve", poručio je nadbiskup. Nakon Vjerovanja nadbiskup je izmolio posvetnu molitvu, pomazao svetim uljem oltar i zidove crkve, obavio obred kađenja oltara i crkve te predao upaljenu svijeću. Potom je dr. Runje pročitao povelju o posveti crkve čime je završen obred posvete. Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale svima koji su pomogli u izgradnji u tu uzveličali slavlje uputio je provincijal Tolić. U svome zahvalnom govoru provincijal se sjetio svih hrvatskih nasljedovatelja sv. Franje iz Asiza koji su svjedočki živjeli evanđelje Isusa Krista kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Fra Nikola Tavelića, fra Leopold Bogdan Mandić, fra Julijan iz Bala, fra Jakov Zadranin, fra Oton iz Pule, bosanska kraljica i franjevačka trećoredica Katarina Kosača-Kotromanić, fra Pacifik Dubrovčanin, fra Grgur Trogiranin, fra Ivan Hrvat «Illyricus», fra Anđeo Zvizdović, fra Stjepan od Posušja i Alojzije iz Vinjana, fra Šimun Filipović, fra Vendelin Vošnjak, fra Ante Antić, fra Rafo Kalinić, fra Ivo Peran, blažena Marija Petkovič, Majka Klara Žiži怦 i mnogi drugi uzorni i sveti muževi i žene, junaci duha i srca koji su nadahnuti Franjinim duhom postigli cilj za kojim svi mi žudimo, naglasio je provincijal Tolić. Od Neretve do Zrmanje, od Brača do Udbine - što je stoljetno obitavalište i pastoralno zalagalište franjevaca iz Provincije Presvetog Otkupitelja - niknule su brojne crkve i kapele, samostani i župske kuće u kojima je uvijek postojalo ugrijano ognjište za zimne i osamljene, topao kruh za gladne, majčinska briga za potrebne, utješna riječ za slomljene i od života umorne. "I danas, kad posvetismo ovaj hram Božji, uvjeren sam da će se s ovog posvećenog mjesta - Bogu na slavu, Crkvi katoličkoj na čast i hrvatskom narodu na duhovnu korist - širiti duhovni miomiris mira i dobra. Presveti Otkupitelj neka nas štiti, vodi i trajno nadahnjuje!" - poručio je provincijal.


Kamen temeljac za samostan i klerikat o. Ante Antića postavljen je i blagoslovljen 14. srpnja 2005., a dovršen je u ljeto 2008. Crkvu, koja ima oko 800 kvadrata, projektirao je arhitekt Jerko Rošin. Četiri zvona postavila je tvrtka Grivi d.o.o. Brončani reljef "Stigmate", sakralno je umjetničko djelo hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića, kojim je najprije bio obogaćen Franjevački red Manje braće, a sada i Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja. Nalazi se iza glavnoga oltara, a blagoslovom su dobile štovalačke časti. Autorica "Križnog puta" (reljef u drvu sa zlatnom aureolom) je ak. kiparica Jasenka Kapitanović.