Seminar o fenomenu nasilja
Franjevački institut za kulturu mira Split priredio je u Kući mira u Rami od 4. do 8. srpnja seminar o fenomenu nasilja. Program je započeo u ponedjeljak 4. srpnja riječima dobrodošlice organizatora seminara ravnatelja Instituta fra Mije Džolana. Izrazio je nadu da će ovaj multidisciplinarni pristup fenomenu nasilja ponuditi neke nove instrumente za razobličavanje nasilja, ne iscrpljujući se u kritici, pogotovo ne u obrani "svete" tradicije, već se usredotočujući na suvremene moćne manipulatore i suptilne promicatelje nasilja, koji računaju s pomakom problematike nasilja s etičko-moralnog na terapeutsko polje. Taj pomak je nasilje pogurao u područje bolesti i isključio ga kao grijeh. Tako današnji fenomen nasilja prati zabrinjavajuća lakoća mirenja s nasiljem i izostanak osobne odgovornosti pred svojim vlastitom zlom, jer zlo tretirano kao bolest ne pokreće čovjeka na osobni čin odgovornosti i obraćenja.
Prvoga dana predavanje je održao sociolog prof. dr. Renato Matić na temu "Društveni aspekti nasilja" i teolog Ljubo Ladan o temi "Govor o nasilju u teološkim časopisima". Dr. Matić je u izlaganju pokušao uskladiti individualna i prije stečena polazišta o nasilju s obuhvatnom, ali preciznom definicijom o nasilju kao obliku društvenog djelovanja i društvenog odnosa koji rezultiraju ograničenjem, trpljenjem, patnjom ili smrtnom posljedicom. Drugoga dana, u utorak 5. srpnja, o psihološko-psihijatrijskom vidu nasilja govorio je prof. dr. Vlado Jukić, a dr. Katica Nikolić o nasilju nad i među djecom i adolescentima. Program drugoga dana završio je primjerima iz prakse izgradnje mira u BiH koje je iznijela Edita Čolo. Treći dan, u srijedu 6. srpnja, započeo je izlaganjem prof. dr. fra Ante Vučkovića na temu "Kršćanski odgovor nasilju". Na temelju biblijskih tekstova pokazao je nastanak i razvoj nenasilnih odgovora na nasilje i izvora kojima vjernici duboko utkani u život i strukture svijeta crpe snagu za drukčiji odgovor poslušni Kristovu pozivu da oponašaju Oca nebeskoga. Euharistija je tako najvažniji izvor kojim kršćani hrane svoj trud oko unošenja dobrote u svijet nasilja. U popodnevnom dijelu programa trojica predstavnika udruženja žrtava rata u BiH iznijeli su svoje iskustvo pretrpljenog nasilja i patnje istaknuvši potrebu međusobnog praštanja i pomirenja.
Tema četvrtoga dana bila je "Uloga medija u generiranju kulture nasilja". O temi je govorio mr. Ivica Šola. Predavanje je podijelio u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom "Geneza medija u RH kao geneza nasilja" govorio je o nastanku vodećih medija u RH kao proizvodu fizičkog, moralnog i zakonskog nasilja. Na konkretnim je primjerima pokazao da su oni osnovni kreatori javnoga mnijenja, koje se vodi publicitetom zla kao temeljnim kriterijem te propagandom nasilja kao najkurentnije tržišne robe. Mediji su skup bitnih laži i nebitnih istina te je stoga sve veća važnost usmene predaje o ljudima, stvarima i događajima, naglasio je predavač dodavši da je više nasilja u samim medijima nego u stvarnom životu. U drugom dijelu svoga izlaganja naslovljenom "Etički kodeksi hrvatskih medija, cinizam samoregulacije" govorio je o zakonskim i etičkim vidovima suzbijanja kulture nasilja u medijima. Na primjeru konkretnoga etičkog kodeksa jedne medijske kuće pokazao je da su etički kodeksi "smokvin list" koji treba zamagliti ideološki i tržišni fundamentalizam. Naime, dok etički kodeksi bujaju, kao i pravna regulativa, nikada više nije bilo kršenja tih kodeksa. Nabrojio je 12 primjera teških kršenja, a zbog kojih nitko nije odgovarao. Osvrnuo se i na spregu politike i medija zbog čega je i moguće takvo ponašanje. To sve skupa dovelo je do toga da je nasilje postalo normalno, o čemu je predavač govorio u trećem dijelu svoga predavanja. Govoreći o novim medijima i učincima nasilja upozorio je na mimetički (oponašajući) karakter nasilja koji se događa u susretu s televizijskim programom i internetom. Primarni faktor socijalizacije kod djece i adolescenata, kako istraživanja pokazuju, nije više obitelj nego Internet (tzv. društvene mreže), koje vrve zloporabama. Trenutačno najveća opasnost na internetu je seksualno nasilje. Budući da još ne postoje podaci za RH, mr. Šola se služio podacima UN-ovih agencija i nekih susjednih zemalja. Dvadeset do četrdeset posto djece do 12 godina ima kontakt s pornografskim sadržajem, od toga se polovica nakon što ih je konzumirala ponovno vraća na te sadržaje čime dobivaju sliku seksualnosti kakvu dobivaju, 150 milijuna djevojčica bile su žrtve seksualnog zlostavljanja u svijetu (UN izvješće iz 2009.) a što se tiče pedofilije 54.000 djece je nestalo i dva milijuna je navedeno kao žrtve prostitucije. Zaključuje da veća kohezija u obitelji smanjuje "bježanje" u "virtualni svijet", što je i znanstveno potkrijepljeno. Djeca i mladež iz problematičnih obitelji mnogo lakše postaju žrtve nasilnika skrivenih iza lažnih i ukradenih identiteta. Stoga, unatoč iznesenim činjenicama koje su poražavajuće, nismo nemoćni i nevažni. Mr. Šola je - u radionicama koje su uslijedile u poslijepodnevnom programu - ohrabrio sudionike seminara da prepoznaju svoju ulogu i odgovornost u sprječavanju nasilja jer geneza kulture nasilja nije moguća bez njegove navezanosti na neke antropološke datosti. Potaknuo ih je na samoorganiziranje roditelja i odgojnih djelatnika, a kao pozitivan i uspješan primjer iznio je projekt GROZD (Glas roditelja za djecu), koji je uspio spriječiti svojom inicijativom i lobiranjem kod zakonodavaca neke neprihvatljive tendencije u tzv. "spolnom odgoju djece". Potaknuo je organiziranje slične udruge i pokreta i u surječju medijskog nasilja. Upozorio je i na pravo na djetinjstvo jer se već od najranije životne dobi djeca pripremaju za divljačku kompetitivnost (uče jezike i druge vještine već prije školske dobi) te se kriteriji odgoja prilagođavaju kriterijima tržišta. U tom je svjetlu istaknuto da djecu treba odgajati za ljude a ne za "proizvođače i potrošače".
Tema zadnjega dana programa, u petak 8. srpnja, bila je obiteljsko nasilje o čemu su govorili dr. s. Rebeka Anić i dr. fra Šimun Bilokapić. Različita uvjerenja, usvojene postavke, tvrdnje ili učenja o obiteljskom nasilju koja se ne temelje na provjerenim činjenicama, ali pružaju prikladna, pojednostavljena objašnjenja, u literaturi se nazivaju mitovi o obiteljskom nasilju. U svom je predavanju dr. Anić predstavila ishode istraživanja najčešćih mitova o obiteljskom nasilju. Posebnu pozornost posvetila je pitanju ljubavi u nasilnom bračnom odnosu i posljedicama koje za žrtvu može imati teološko opravdanje povezanosti ljubavi i nasilja.
Za mnoge je ideja obitelji usko povezana s iskustvom ljubavi i vrjednotama poštovanja, istinoljubivosti, nenasilja, solidarnosti, besplatnosti. Ona je sveta stvarnost, kućna crkva, učiteljica života, tvrđava moralnosti. Ona je zajednica ljudi koji se, više nego u bilo kojoj drugoj ustanovi, međusobno vole i skrbe jedni za druge. Međutim, naglasio je dr. Bilokapić, istraživanja i analize suvremenih obitelji upućuju na činjenicu da je odnos ljubavi i obitelji vrlo kompleksan odnos te da u njemu postoji stanoviti obiteljski paradoks: veliki rizik od nasilja postoji upravo ondje gdje su ljudi snažno usmjereni jedni na druge i gdje se međusobno vole. Upravo ta blizina i uzajamna očekivanja mogu na zastrašujući način rezultirati ranjavanjem obitelji, ponižavanjem, oštećivanjem i uništenjem njezinih članova. Obitelj može biti i je okvir najrazličitijih oblika nasilja što pokazuje i svakidašnje iskustvo. Predavač je svojim izlaganjem htio osvijetliti taj okvir tame, tu mračnu stranu obiteljskog života obilježenog nasiljem. On radije upotrebljava izričaj "kućno nasilje" negoli "obiteljsko nasilje" kako bi obuhvatio sve oblike obiteljskoga života koji se svojim vrjednotama i načinom svoga strukturiranja udaljuju od tradicionalne obitelji utemeljene na heteroseksualnom braku. Razlog tomu je, veli, što mnoge statistike i javno mnijenje nekada ne vode dovoljno računa o promijenjenoj situaciji obiteljske ustanove, pripisujući tako klasičnoj obitelji količinu nasilja koja se nje izravno ne tiče. Nakon što je u bitnim crtama odredio fenomen kućnoga nasilja, predavač je pristupio njegovoj klasifikaciji temeljenoj na odnosu počinitelj - žrtva i kratkoj analizi njegovih pojedinačnih pojavnih oblika. Klasifikaciju sugerira sama struktura obiteljske ustanove koja počiva na četiri relacijske osovine: odnos među supružnicima, odnos roditelja prema djeci, odnos odrasle djece prema roditeljima i starijim osobama u obitelji, odnos među braćom i sestrama. Svaki od spomenutih odnosa može biti u većoj ili manjoj mjeri prožet fizičkim, verbalnim, psihičkim, emocionalnim, intelektualnim, seksualnim, duhovnim i ekonomskim nasiljem. Budući da kućno nasilje snažno propituje, a nekada i optužuje Crkvu zbog njezina navještaja i djelovanja, u završnom je dijelu izlaganja dr. Bilokapić skicirao nekoliko mogućih usmjerenja za rješenje ili barem smanjenje toga obiteljskog zla. Prijedlozi se odnose na crkveni govor o braku i obitelji, iznalaženja prikladnoga etičkog modela za obiteljski život, uloge sakramenata u prevenciji kućnoga nasilja, uloge crkvenih institucija, djelatnika i organiziranih grupa u zaštiti od nasilja i pomoći žrtvama/počiniteljima. Crkva nije samo mjesto liječenja, podrške i osnaženja nego je vođa i graditelj zajednice. Zato mora čuti, razumjeti i djelovati, zaključio je dr. Bilokapić. Predavanja su pratile tematske radionice, a na kraju dnevnoga programa slijedila je tematska večer koja je svojevrsna evaluacija seminara. Sudionici seminara, njih više od 50 iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, su u slobodnom vremenu razgledali lijepu Ramu, njezine prirodne ljepote i Ramsko jezero te muzej franjevačkog samostana Rama-Šćit. Riječ zahvale domaćinima te svim sudionicima uputio je ravnatelj Instituta i animator programa fra Mijo Džolan naglasivši da je seminar o fenomenu nasilja početak niza obrazovnih i znanstvenih skupova u sklopu Franjevačke ljetne škole kulture mira.