Svetkovina Srca Isusova na Manušu u Splitu
S velikim brojem vjernika grada Splita na svim misama tijekom cijeloga dana slavljenima svakoga sata uz prigodu za sakrament pomirenja te cjelodnevnim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, isusovci iz samostana na splitskom Manušu u petak 1. srpnja svečano su proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Mnoštvo se okupilo na središnjem misnom slavlju koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s deset svećenika, među kojima su bili isusovci iz splitskog samostana ali i oni iz dalekih krajeva (provincijal na Bliskom istoku o. Viktor, asistent u Londonu o. James, rimski student iz Podravine o. Željko, o. Mijo Nikić iz Zagreba) te ostali svećenici, franjevački i dijecezanski. Pozdravivši sve nazočne nadbiskup je kazao: "Iz srca Isusova, izvora milosrdne ljubavi, izvire naša nada. U toj ljubavi otkrivamo svoje dostojanstvo, ali mjereći se po njoj spoznajemo i svoju ograničenost i grješnost. Proslava ove svetkovine odvija se u ozračju proslave 60 godina svećeništva Svetoga Oca Benedikta XVI. Danas slavimo dan svećeničke duhovnosti, ali ovo je dan i svih vjernika. Neka nas ova milosrdna ljubav osposobi za ovo slavlje božanske ljubavi i neka nas još više približi sebi."
U propovijedi je nadbiskup govorio o ljubavi koju Gospodin Isus iskazuje osobito po svom Presvetom Srcu, ali i o ljudskoj grješnosti koja priječi potpuno se predati toj ljubavi i svjedočiti je. "'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima'. Isus nam ovim riječima govori o svome i našem Ocu. Objavljuje da je Otac Stvoritelj i Gospodar svijeta, neba i zemlje. Sve što postoji njemu duguje svoju opstojnost i postojanje. To otajstvo kraljevstva, navještaj sakrio je od mudrih i umnih, a objavio malenima. Onaj tko je 'velik' ne može primiti taj dar koji je bitan za naš osobni život, ali i za bračni, obiteljski, društveni te život ovoga svijeta", započeo je nadbiskup svoj govor. Upozorio je da nema istinskog napretka ni čovjeka ni svijeta bez tog dara, bez ljubavi, solidarnosti, plemenitosti i dobrote. Ta dimenzija, koja humanizira sve naše odnose, ima svoj izvor u Bogu, najvećem dobru. Čovjek traži Boga na različite načine, kroz različite religije i religioznosti ali sam se do njega ne može uzdići. Zato je u kršćanstvu, naglasio je mons. Barišić, Bog najbliži čovjeku. Bog je postao čovjekom. Utjelovio se. Sišao je kako bi potražio izgubljenog čovjeka, spasio ga i ispunio ga svojom ljubavlju. Bog ne ljubi čovječanstvo nego svakog čovjeka, a na nama je da ponizno dopustimo ovoj ljubavi da nas ljubi. Na nama je, nastavio je nadbiskup, da i uzvratimo Ljubavi ljubavlju, a to znači bogoljubljem i čovjekoljubljem ali ne interesnim i selektivnim jer je to onda povrjeda ljubavi. "Iz Srca Isusova - žarkog ognjišta ljubavi - neka se natapaju sve naše ljubavi: zaručnička, bračna, obiteljska, prijateljska, svećenička, redovnička", poručio je nadbiskup pozvavši sve da još žarče mole za svoje svećenike, redovnike i redovnice, novake, bogoslove i kandidatice da ustraju na tom putu kojim su krenuli te da mole za nova duhovna zvanja. Riječ zahvale nadbiskupu i svima koji su uzveličali slavlje uputio je o. Stipo Balatinac, dugogodišnji magistar isusovačkih novaka na Manušu.