Blagoslovom vode i škropljenjem vjernika počelo je misno slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 24. travnja, u splitskoj prvostolnici svetoga Dujma, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, uz koncelebraciju kanonika Prvostolnog kaptola te uz izravan prijenos HRT-a. Nadbiskup je na samom početku pozdravio sve nazočne, sve bolesnike i osamljene, one vezane uz krevete i one na radnom mjestu, zatvorenike i iseljenike širom svijeta te sve one koji putem HRT prate misno slavlje.

"U vremenu sve zasićenijeg medijskog prostora, s mnoštvom vijesti i događaja raste i naša ravnodušnost prema njima. Novosti dolaze i prolaze, žute i stare. Samo one vijesti i događaji koji nas se osobno tiču, oni nas zanimaju i pokreću. Braćo i sestre, danas slavimo vijest koja nije prolazna, koja je trajna i stalna, ozbiljna i radosna, osobna i univerzalna, ljudska i božanska. Raspeti Krist uskrsnu! Doista, nema radosnije vijesti koja zavrjeđuje našu pažnju, zahvaća naš um i srce, od događaja kojeg danas slave svi kršćani svijeta", započeo je svoju uskrsnu homiliju nadbiskup Barišić. "Događaj Kristova uskrsnuća temelj je svih naših slavlja i izvor svih naših nada. Uskrs nije tek važan datum kalendara, već najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda. Izvor života nije ostao u vlasti smrti. Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje" (Rim 6, 9). Zato vas radosno pozdravljam pozdravom kojim uskrsnuli Gospodin onog prvog jutra iznenadi svoje učenike: Mir vama! Svoj mir upućuje i nama danas. Događaj prvog dana u tjednu novi je ključ čitanja našega života i smrti u vremenitosti i u vječnosti. Ljubav je pobijedila - slavimo Uskrs!"
Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Benedikt XVI. koji u svojoj novoj knjizi, razmišljajući o Kristovom uskrsnuću, kaže: "Naravno da ne može biti nijednoga suprotstavljanja onome što je jasna znanstvena danost. U svjedočanstvima o uskrsnuću, razumije se, govori se o nečemu što se ne pojavljuje u našemu iskustvenom svijetu. Govori se o nečemu novom, do tada jedincatomu - o novoj dimenziji stvarnosti koja se očituje. Postojeće se ne osporava. Štoviše, kaže nam se: postoji jedna dimenzija više od onih koje do sada poznajemo. Je li to u proturječju spram znanosti? Može li stvarno postojati samo ono što je uvijek postojalo? Ne može li postojati ono što je neočekivano, nepredočivo, novo? Ako postoji Bog, ne može li onda stvoriti i novu dimenziju ljudske stvarnosti? Zar stvorenje zapravo ne čeka ovaj konačni i najviši 'mutacijski skok'? Sjedinjenje konačnoga i beskonačnoga, sjedinjenje čovjeka i Boga, pobjedu nad smrću?" Uskrs nam svjedoči istinu: ljubav nije jaka kao smrt; ona je jača od smrti! Bog je ljubav, i njegova je ljubav jača od smrti. Gospodnje je to djelo! Djelo i ime njegove ljubavi jest uskrsnuće: Kristovo uskrsnuće i po njemu naše uskrsnuće! No, pita se mons. Barišić, "možemo li mi danas, razočarani poslije tolikih ideologija i diktatura istina, a potom zatvoreni u relativizam protiv svake istine, biti otvoreni ovoj sudbonosnoj evanđeoskoj istini?" - te odgovara: "U svakom slučaju, istina Isusovog uskrsnuća ne nameće se nasilno, već se svjedoči i naviješta u ljubavi i slobodi, poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka - kao što ga je Krist poštivao. Uskrsli Krist, susrećući svoje učenike, želi podijeliti novost i dar svoga uskrsnuća već ovdje i sada, s nama živima, a ne tek u konačnoj ostvarenosti poslije smrti, kad se pojavi Krist, život naš, u slavi (Kol 3, 4). Znakovi njegove pobjede, izlaska i oživljavanja iz različitih oblika zarobljenosti groba i smrti, stvarni su i proročki znakovi naše zemaljske i nebeske nade." Prepoznatljivi i proročki znakovi pobjede Kristove ljubavi nad smrću očituju se u našoj stvarnosti, a poglavito u sakramentu njegove ljubavi - u bračnom savezu i obiteljskom zajedništvu. Brak i obitelj, naglasio je nadbiskup, po svojoj naravi svjedoče uskrsnu dinamiku ljubavi. Ljubav utemeljuje obitelj iz koje se rađa novi život. Uskrsna novost živi u obiteljskim vrjednotama darovanosti, besplatnosti, povjerenja, odgovornosti, ljubavi, nade... I samim rađanjem novoga života, obitelj brani društvo od groba i smrti; unosi u društvo temeljne vrjednote zajedništva, pravednosti, međusobnog povjerenja, odgovornosti i solidarnosti. "Draga braćo i sestre, u Godini obitelji, želim vam danas svima biti blizak s radosnim ohrabrenjem i osobnim iskustvom. Događaj Kristova uskrsnuća poziva nas i ohrabruje da je biti kršćanin ne samo moguće, već radosno i lijepo. Kristova pobjeda ljubavi nad smrću na djelu je među nama u tolikim svjedocima, pojedincima i obiteljima, po njihovoj odgovornosti i solidarnosti u Crkvi i u društvu. Toliki svjedoci uskrsloga prisutni su u našoj stvarnosti, ali ih ne primjećujemo ili im ne poklanjamo dužnu pažnju. I ne samo to, uskrsli Gospodin i nas same traži i poziva za svoje glasnike i svjedoke pobjede života u našoj sredini. U ovome trenutku čudnih osuda, neka nas nepravde ne podijele, a poteškoće ne obeshrabre. Opće dobro neka nam bude iznad sebičnih interesa. Budimo svi zajedno kao jedna obitelj u svojoj župi, gradu i u čitavom hrvatskom društvu. Neka i nas pokreće i nosi na putu Isusovih učenika Petra i Ivana, ista Radosna vijest Prvoga dana u tjednu. Neka nas svojom snagom ponese dalje od blagoslovljene hrane, pisanica i tradicije. Ljubav Krista uskrsloga puno nam je bliža od tolikih naših pitanja i sumnji".  
Mons. Barišić  pozvao je vjernike na susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u lipnju u Zagrebu naglasivši da nas Papa "želi ohrabriti i učiniti još više kao obitelj koja vjeruje i svjedoči novost Kristova uskrsnuća: da je ljubav jača od smrti. Svim obiteljima, a osobito mladencima čiji će savez ljubavi i vjernosti u ove dane blagosloviti uskrsli Gospodin, njima i svima vama, u Domovini i svijetu, kličem: Krist uskrsnu! Doista uskrsnu! Aleluja!" - zaključio je nadbiskup svoju propovijed te je nakon misnoga slavlja blagoslovio jelo čestitavši Uskrs svim vjernicima.