"Korizma je vrijeme susreta sa samim sobom, tiho i ozbiljno vrijeme koje nas upućuje na osobu Isusa Krista, na otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća. Ona nas poziva da preispitamo svoj identitet te da ozbiljnije zaživimo život koji crpimo iz Kristova križa", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje s obredom pepeljenja na blagdan Pepelnice 9. ožujka u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. Budući da s blagdanom Pepelnice započinje korizmeno vrijeme nadbiskup je u svojoj propovijedi govorio o značenju korizme u samim počecima kršćanstva te o njezinom značenju danas. Podsjetio je da je korizma u početku bila vrijeme obraćenja i pokore javnih grješnika, vrijeme priprave odraslih na katekumenat, priprava na sakramente kršćanske inicijacije (krštenje, potvrdu, euharistiju). "Korizma je u tom smislu ostala obilježena pozivom na obraćenje, ali i pripravom na tješnju povezanost s Isusom Kristom i slavljem Uskrsa", naglasio je nadbiskup. U korizmenom vremenu Crkva vjernicima stavlja na srce određene konkretne aktivnosti koje su pozvani činiti tijekom ovog vremena osobne i zajedničke duhovne obnove i povratka Bogu, a to su: molitva, post i milostinja.

U tom je svjetlu nadbiskup Barišić kazao: "Nije dovoljno odreći se nečega, postiti, vršiti pokoru i time ispunjavati neke zadane propise vrteći se oko sebe samoga i svoje samodostatnosti nego je potrebno susresti se sa samim sobom i osloboditi se svega onoga što nas čini robom te vidjeti drugoga u njegovoj potrebi. Susret sa samim sobom uključuje otkrivanje osobnoga identiteta: tko sam i što sam? A na to pitanje odgovor nam daje riječ Božja koja veli da smo slika Božja". Govoreći o molitvi, naglasio je, kako ona ne smije biti monolog - govor želja - nego da treba biti dijalog, razgovor i slušanje Gospodinova govora nama. Nadbiskup je na kraju pozvao vjernike da prepoznaju vrijednost korizme kao sredstva koje pomaže udaljiti se od svega onoga što dovodi do rastresenosti duha i čvršće prigrliti ono što hrani dušu otvarajući je ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tu mislim osobito na veću zauzetost u molitvi, u čitanju Božje riječi i zajedništvu s drugima i s Isusom Kristom, u pristupanju sakramentu pomirenja i u aktivnom sudjelovanju u euharistiji. Misno je slavlje pjevanjem uzveličao katedralni zbor i bogoslovi.