Susret Prijatelja Malog Isusa u Metkoviću

U nedjelju 20. veljače u crkvi sv. Nikole biskupa u Metkoviću održan je molitveno-meditativno-edukativni susret Prijatelja Malog Isusa za župe sv. Ilije i sv. Nikole kojeg je predvodila pročelnica za PMI s. Vesna Mateljan. Susretu je nazočilo tridesetak odraslih od kojih neki još nisu članovi. Na godišnjem susretu PMI koji će se održati 28. svibnja u župi Trilj bit će službeno primanje novih članova. 


Ciljevi PMI su: biti u trajnom prijateljstvu s Malim Isusom; živjeti od Euharistije i Riječi Božje, moliti za duhovna zvanja te imati srca za najmanju braću - napuštene, bolesne, osamljene i siromašne. Članovi svakodnevno mole molitvu PMI, uključe se u molitvu Crkve za duhovna zvanja (posebno za sestre Služavke Malog Isusa); njeguju i šire pobožnost prema Malom Isusu, Euharistiji i Bl. Dj. Mariji te u svakodnevnom životu svjedoče poruku Radosne vijesti.  Uloga PMI je da žive kršćanski, svjedoče svojim životom vjeru, njeguju pobožnost prema Malom Isusu; svake nedjelje i blagdana, te po mogućnosti svakog 25. u mjesecu kada se sjećamo Isusova rođenja idu na sv. misu i pričest. Na medaljici je dijete Isus sa svojom obitelji ispod kojeg Stadler piše: Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje. Da smo ne znam kako zločesti, imamo bilo kakav grijeh, Malo dijete nas neće prekoriti, jedino može izazvati radost, istaknula je s. Vesna.
Govoreći  o utemeljitelju Družbe sestara "Služavki Malog Isusa" vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru istaknula je kako Bog daje križ onome koga ljubi; dao ga je i svome Sinu Isusu. Pri tom je spomenula obitelj Ivana Pavla II., u djetinjstvu svi su mu pomrli, tako  se mogao potpuno predati Bogu. Stadlerovo rano djetinjstvo obilježeno je velikim križem. Majka mu je umrla u lipnju u 42.g. života.  Pozvala je djecu da iz škole brzo dođu kući; položila ruku na njih, blagoslovila ih i preminula. Za dva mjeseca umro im je najmlađi brat sa 4. g. koji ih je razveseljavao nakon majčine smrti.  U rujnu,  Bog im je uzeo najstariju sestru Rozaliju koja se brinula za njih poput majke. U veljači naredne g. umire im otac u 44.g. života. Ostalo je šestero djece koja su bila raspoređena po obiteljima - što je Stadleru bio najteže. Kao što se u vrijeme komunizma nije smjelo govoriti o Stepincu tako je bilo i sa Stadlerom. Čak ni Sestre nisu o njemu puno govorile, nego najosnovnije.
Podsjetimo: