Biskupski grb vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana sastavljen je od četiri temeljna elementa. Središnje mjesto zauzima štit. Ispod štita ispisano je biskupovo geslo na latinskom jeziku, a sam grb u sebi sadrži i osnovna heraldička obilježja biskupske službe: zeleni šešir s dvanaest resa i križ.

Oblik štita slijedi formu štita grba Republike Hrvatske, a sam štit razdijeljen je križem na četiri dijela. Svojom mukom i smrću na križu, Isus je otkupio paloga čovjeka. On je jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka. Križ na štitu, trajni znak spasenja čovjeka, predstavlja također snagu, zaštitu i nadu koju nam Krist dariva: “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?” (Ps 27,1). Križ unutar štita podsjeća i na to da je biskup kao nasljednik apostola, pozvan “propovijedati Krista raspetoga” (usp. 1 Kor 1,23). I sam msgr. Bogdan je imenovan biskupom na blagdan sv. Andrije apostola koji je svoju ljubav prema Kristu, potvrdio mučeničkom smrću na križu. Svaki je kršćanin pozvan uzeti svoj križ i nasljedovati Krista (usp. Mt 16,24).

Križ je i poveznica s kršćanskom poviješću naše Domovine i cijele Europe. Već u prvome stoljeću kršćanski blagovjesnici propovijedali su radosnu vijest Kristova otkupljenja svakog čovjeka po Europi, Africi i Aziji. Kad su u šestom i sedmom stoljeću Hrvati doselili u svoju današnju domovinu zatekli su u njoj dobro ukorijenjenu kršćansku vjeru. Nekoliko stoljeća prije u našoj domovini bila je organizirana crkvena hijerarhija s klerom i biskupijama s jakim crkvenim središtima (Salona, Sirmium...). Evađeoska poruka ljubavi s Kristova križa odredila je kroz dva milenija identitet naših prostora i njegovih stanovnika, isto tako i cijele Europe. Križ je ugrađen u temelje europske kulture i civilizacije.

Prvo polje u grbu prikazano je crvenom bojom - simbolom ljubavi: ljubavi prema Gospodinu (On nam je darovao život: “imenom sam te zazvao: Ti si moj!” [Iz 43,1]), Crkvi i roditeljima (život, od trenutka začeća, svoje temelje pronalazi i u ljubavi naših roditelja koji nas odgajaju u vjeri kako bismo živjeli prema Božjim zapovijedima, ljubili Gospodina i bližnjega, kao što nas je Krist učio [usp. Red krštenja]) te Domovini (crvena kockica prepoznatljiv je simbol hrvatskoga naroda, ujedno i kockica kojom započinje hrvatski grb).

Drugo, plavo polje, u sebi ima osmerokraku zvijezdu - simbol Blažene Djevice Marije koju Vojna biskupija slavi kao svoju zaštitnicu pod naslovom Gospe Velikoga hrvatskog krsnog saveza. Mariju nazivamo i Zvijezdom mora, Zvijezdom jutarnjom, Kraljicom Hrvata... U njoj prepoznajemo zvijezdu koja nam u tminama života pokazuje put prema Kristu Gospodinu, Svjetlu svijeta (usp. Iv 8,12) i Svjetlu naroda (usp. Dogmatska konstitucija “Lumen gentium” o Crkvi, br. 1). Zvijezda je također poveznica sa službom koju je novoimenovani biskup do sada imao u Crkvi. Naime, kao rektor Papinskoga hrvatskog zavoda svetoga Jeronima bio je i rektor istoimene hrvatske crkve u Rimu. Upravo se u toj crkvi nalazi slika Gospe s djetetom Isusom u naručju, koja se časti pod naslovom “Madonna della Stella” (Gospa od Zvijezde).

Treće polje je, kao i prvo, crvene boje, a u njemu se nalazi zmaj koji je usmrćen kopljem. Ovaj prizor upućuje na svetoga mučenika Jurja koji je “dužnost zemaljskoga vojnog časnika što ju je obavljao zamijenio ispoviješću kršćanske vojne” (Drugo čitanje u Službi čitanja na blagdan sv. Jurja). “Blaženi je Juraj, zapaljen ognjem Duha Svetoga i nesavladivo zaštićen barjakom križa, tako unišao u sukob s bezbožnim kraljem da je i vođu svih bezbožnika nadvladao u pomoćniku i poticao duhove Kristovih vojnika da se hrabro bore” (Isto). Sveti je Juraj i nebeski zaštitnik biskupa Bogdana i njegovoga rodnog zavičaja drevnih Poljica, ali je i zaštitnik vojnika koji se snagom svoje službe stavljaju u službu dobra te su poput svetoga Jurja pozvani “opasati bedra istinom, obući oklop pravednosti, potpasati noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu moraju imati uza se štit vjere: jer njime će moći ugasiti ognjene strijele Zloga, kao i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju” (usp. Ef 6, 14-17).

Ovo polje predstavlja i Kristovu ljubav prema nama koju nam je pokazao i posvjedočio na drvu križa - “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13), a te se ljubavi (od koje Zmaj odvraća svoj pogled), svakoga dana spominjemo u Euharistiji i svjedočimo je u služenju braći i sestrama - jer samo tako pobjeđujemo.

Koplje koje probada zmaja srebrne je boje kao i križ kojim je podijeljen štit -kao trajan spomen na pobjedu dobra i kao poticaj da ljubavlju i vjerom pobijedimo zlo koje nas toliko puta zavede lažnim sjajem (zato je zmaj u boji zlata).

Budući da je vojnom ordinariju povjerena pastoralna skrb i za djelatnike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (uz djelatnike Ministarstva obrane Republike Hrvatske), probodeni zmaj simbolizira i apokaliptičko zlo - Zloga s kojim se bore duhovna bića (anđeli i arkanđeli) i stvoreni čovjek od Edenskoga vrta sve do posljednjih vremena, kad će Krist u svojoj slavi doći suditi žive i mrtve. Arhanđeo Mihael zaštitnik je policajaca i vojnika. On je pobjednik. “I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta” (Otk 12,7-9a). Kozmička borba između dobra i zla, svijetla i tame odvija se u svakome čovjeku. Ma koliko izgledalo veliko i moćno zlo, Zmaj je ukroćen, proboden, pobijeđen. Radi toga Crkva od najstarijih vremena štuje i gaji veliku pobožnost prema arkanđelu Mihaelu.

Posljednje, četvrto polje, plave je boje i svoje puno značanje dobiva kada se tumači zajedno s prvim, crvenim poljem. U ikonografiji crvena i plava boja označavaju dvije naravi u Kristu: božansku (crvena) i ljudsku (plava). Raspored boja u grbu stoga upućuje na otajstvo otkupljenja: Isus Krist, istobitan s Ocem, u svojoj je osobi utjelovljenjem po Duhu Svetomu sjedinio božansku i ljudsku narav kako bi ljude učinio dionicima božanske naravi (usp. 2 Pt 1,2-4). Nadalje, crvena i plava boja podsjećaju na krv i vodu koje su potekle iz Kristovoga boka. Crkveni oci u tome prepoznaju sakramente Euharistije i krštenja te tako tumače otajstvo Crkve koje se rađa iz Gospodinova Srca.

Uz teološku simboliku, boje u grbu poveznica su s Vojnim ordinarijatom u Republici Hrvatskoj. Slijedeći grb vodoravno i okomito, naziru se boje hrvatske trobojnice budući da Vojni ordinarijat, kao osobna biskupija, djeluje na području cijele Republike Hrvatske i po svijetu gdje su hrvatski vojnici i policajci u mirovnih misijama.

Ispod štita nalazi se napisano geslo na latinskom jeziku: “Omnia ad maiorem Dei gloriam”, to jest “Sve na veću slavu Božju” (usp. 1 Kor 10, 31; 1 Pt 4,11 i Pravilo sv. Benedikta 57,9). Ovim su se geslom, među ostalim, nadahnjivali benediktinci koji su zaslužni za evangelizaciju hrvatskoga naroda, isusovci obnovitelji i branitelji Crkve od XVI. st. i mnogi drugi kršćani.....Msgr. Bogdanu ovo geslo je vodilja u dosadašnjem svećeničkom i budućem biskupskom djelovanju.

U pozadini štita i gesla nalazi se zlatni križ kao simbol križa koji su nekada nosili biskupi za vrijeme liturgijskih slavlja. Crveni medaljoni u križu simboli su pet Kristovih rana (na rukama, nogama i srcu).

Cijeli grb završava elementom po kojem prepoznajemo službu biskupa u Crkvi - šeširom ukrašenim zelenim resama. Prvi koji su počeli upotrebljavati (crveni) šešir bili su kardinali kako bi ih podsjećao na trajnu obvezu da brane Crkvu, makar i pod cijenu prolijevanja krvi (mučeništva) ili davanja života (B.B. Heim, L'araldica nella Chiesa Cattolica). Šešir su kasnije od njih preuzeli i ostali biskupi i svećenici, ali s različitim bojama: tako se biskup prepoznavao po zelenim resama, a svećenik po crnim.