Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, u petak 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe. U suslavlju je bilo petnaestak svećenika predvođenih provincijalnim ministrom Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jurom Šarčevićem i generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem.

Proslava je počela svečanom procesijom s Gospinom slikom u kojoj su tisuće vjernika hodočastili između dvije crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, od splitske prvostolnice Sv. Dujma do crkve Gospe od Pojišana. Procesiju, koju su pratili zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, a u kojoj su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, redovnice i vjernički puk, duhovnim poticajima animirao je don Ante Mateljan.

„Ovogodišnje slavlje Velike Gospe slavimo u godini koju je papa Franjo proglasio Godinom izvanrednog jubileja milosrđa Božjega. Milosnu godinu započeli smo otvaranjem svetih Vrata jubilejskog oprosta u našoj Katedrali. Sveta Vrata nas upućuju na utjelovljenu ljubav Božju rođenu od Djevice Marije: Marija je majka lica milosrđa Božjega, Isusa Krista, spasitelja našega. I Ona sama, puna milosti, djelo je milosrđa Božjega, a u Isusu Kristu, Sinu svome, Bog milosrdni otac očituje sebe samoga“, rekao je na početku svoje homilije nadbiskup Barišić istaknuvši da je milosrđe bitna oznaka Boga i najčudesnije svojstvo Boga ljubavi koji se nikada ne umara opraštajući nam. Upravo oprost bio je u središtu njegove homilije. Svjesni da živimo u vremenu poremećenih vrednota i odnosa i sve je teže razlučivati dobro i zlo koje nas čak i u ruhu dobra potiče i zarobljava izazovima individualizma, sebičnosti, podjela, nasilja, agresije, pozvao je vjernike da smo u duhu Božjeg milosrđa pozvani osvjetljavati naše odnose i graditi naša zajedništva. Osvrnuo se tako na krizu braka, demografsku slike Hrvatske, nezaposlenost, odlazak u inozemstvo, nebrigu za opće dobro, relativnost istine i gubitak smisla te naglasio da „često u takvom mentalitetu jedni drugima postajemo stranci, neprijatelji, pa čak i pakao jedni drugima. Bližnjega gubimo iz vida, a sigurnost i utjehu tražimo u stvarima. Uvijek smo spremni za sebe tražiti milost, a bez milosrđa se odnositi prema drugima. Poremećeni odnosi, kao posljedica sebičnosti, individualizma i podjela, ne liječe se osvetom, mržnjom, nasiljem, čak ni pravda i pravednost nisu dovoljna terapija. Potreban je efikasniji lijek koji uključuje pravdu i pravednost, ali ih sve to nadilazi, a to je – milosrđe, u svojoj dimenziji pomirenja i praštanja. Rješenje naših narušenih i opterećenih odnosa u braku, obitelji i društvu, nije u pobjedi drugoga, nije u povišenom glasu, jačim argumentima, u poniženju, a još manje u pobjedi nasiljem. Jedini lijek koji donosi radosnu pobjedu i za nas i za druge jest milosrdna ljubav koja zna oprostiti i primiti oproštenje. Vrijeme je za kulturu oprosta i pomirenja“. Istaknuo je kako oproštenje i pomirenje nije poniženje i osiromašenje, već radost i bogatstvo koje oslobađa, usrećuje, obnavlja i uskrisava nas i druge te da praštati znaju samo jaki, koji imaju svijest i žive iskustvo dara Božjega milosrđa u svom životu.

Mons. Barišić je pozvao okupljene vjernike da neprestano otkrivaju dar sakramenta svete ispovijedi te da mole i čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, kako bi nam bilo lakše otvoriti se prema onima od kojih nas dijeli šutnja, uskraćen pozdrav ili mržnja u srcu. rekao je da nam praštanje svima predstavlja poteškoću no da ne posustajemo jer se Bog nikada ne umara nama oprostiti. Obratio se djedama i bakama, očevima i majkama te naglasio da su pozvani ovaj primljeni Božji dar oprosta kao najveće bogatstvo svjedočiti i predati svojoj djeci i unucima, jer „neće vas oni poštivati i pamtiti po onom što im testamentom ostavljate i što oni upisuju u katastarske knjige, već po ovom ljudskom i kršćanskom svjedočenju pomirenja i praštanja, što se duboko upisuje u njihova srca“. Nadbiskup je homiliju zaključio molitvom Gospi: „Majko Isusova i naša, Tebi se utječemo. Svrni svoje milostive oči na nas i pomozi nam na putu našega pomirenja i praštanja. Danas si u pohodu našim srcima, domovima i Domovini. Blagoslovi lijepu našu Hrvatsku da raste u pravdi, istini, miru i slobodi. Pomozi nam Majko da, gradeći zajedništvo u različitosti, budemo otvoreni budućoj slavi Tvoga i našega uznesenja po Licu Božjeg milosrđa – Kristu Gospodinu našem“.

Okupljenim vjernicima obratio se župnik Gospe od Pojišana, kapucin fra Miljenko Vrabec koji je zahvalio je ocu Nadiskupu na njegovoj prisutnosti kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi ovog blagdana. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa zazvan je Božji blagoslov na sve nadbožne predmete. Na samom kraju misnog slavlja veliki mješoviti zbor Gospe od Pojišana, zapjevao je himnu Lijepa naš, a potom i pjesmu Gospi „Zdravo Djevo“.a i hodoča