„Isus se rodi, postade malo dijete kako bi nam došao bliže i postao član naših malih obitelji, koje želi povezati u veću obitelj da svi budemo Božja obitelj“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje na blagdan Svete obitelji u petak, 30. prosinca u samostanskoj crkvi na splitskom Sukoišanu.

Svetu obitelj, svoju nebesku zaštitnicu, istoimena župa kojom upravljaju franjevci trećoredci iz samostana Sv. Josipa, po tradiciji slavi biskupskom misom. Stoga je nadbiskup i ove godine rado došao u tu župu kako bi se susreo s brojnim obiteljima te s njima i njihovim svećenicima podijelio radost zajedništva. U propovijedi se osvrnuo na svetu obitelj ali i univerzalno značenje obitelji, kao i na njezin položaj u današnjem društvu. Unatoč brojnim razlikama između naših obitelji i Svete obitelji postoji nešto zajedničko a to je da je svaka obitelj svetinja. Većinom želimo proslaviti Božić u lijepom i mirnom ozračju svoje obitelji. „Danas nam je, pogotovo u obiteljima, potrebno više međusobne ljubavi, povjerenja i poštovanja a manje svađa i osornosti. Više rastemo od povjerenja i ljubavi nego od fizičkog principa koji je u nama. To na poseban način mogu osjetiti djeca, starci i bolesni“, naglasio je nadbiskup Barišić. Blagdan Svete obitelji potiče nas da molimo jedni za druge, pogotovo za naše obitelji, da ljubimo jedni druge, da sačuvamo mir i blagoslov Božića. Sveta obitelj je sveta jer je dopustila da u njezin prostor uđe Bog koji je ljubav iznad svega. I zato Crkva želi da ta, najsvetija Obitelj, postane uzorom i idealom kršćanske obitelji.

Nadbiskup se, također, osvrnuo na brojne poteškoće s kojima se susreće suvremena obitelj, a na poseban način uloga oca u obitelji. Obitelj danas – poput Svete Obitelji – prolazi kroz različite poteškoće, siromaštvo i nerazumijevanja, ali i kroz svojevrsno izgnanstvo. „Dok su neke obitelji morale napustiti svoje ognjište, druge su progonstvo doživjele unutar sebe. Želio bih danas svima nama staviti na srce pitanje: Kako se odnosimo prema starijim i mlađim članovima svoje obitelji, prema suprugu/supruzi, ocu/majci, djedu/baki, sinu/kćeri? Razgovaramo li međusobno?“ – upitao je nadbiskup. Brojni su razlozi krize u kojoj se nalaze obitelji od obiteljskog nasilja, pijanstva, kocke pa do toga što roditelji počesto guše djecu svojim ambicijama a djeca roditelje svojim željama koje oni ne mogu zbog ekonomskih poteškoća ostvariti. Upozorio je, također, na još jedan ozbiljan problem što se oca i majku želi zamijeniti brojem (roditelj 1, 2). To je kao nekoć u logoru, kazao je nadbiskup upitavši se što se događa s čovjekom i njegovom svetinjom - obitelji?

„U tomu leže razlozi najbolnije krize koja nas je zahvatila, ali u odgovoru na ta pitanja je i izlazak iz nje. Sveta obitelj nije oslobođena Egipta, ali je u Egiptu oslobođena, nije oslobođena pustinje i noći, ali je i u njima dobila snagu. Izdržala je jer je i u poteškoćama ostala zajedno“, naglasio je nadbiskup dodavši da poteškoće ispituju našu zrelost i odgovornost. Uza sve izazove i poteškoće, sadašnje i buduće, obitelj – temeljna, univerzalna, vrjednota ljudskoga roda, ispisana rukopisom i pečatom Božje ljubavi, osvijetljena svjetlom objave, jest i ostaje najidealnije prirodno mjesto rađanja i odrastanja čovjeka.

Čestitavši im patrona župe, mons. Barišić je potaknuo vjernike da u obiteljske odnose unesu više milosrđa, dobrote, strpljenja, praštanja, poštovanja, odnosno više ljubavi jer sve su to geste ljubavi. Ako tako budemo činili bit ćemo nasljedovatelji Svete Obitelji. Nakon euharistijskoga slavlja nadbiskup se zadržao u razgovoru sa župljanima, koji su mu ozarena lica prilazili želeći zahvaliti na pastirskoj brizi te čestitati božićne i novogodišnje blagdane.