U utorak, 27. prosinca u crkvi sv. Ivana na Trsteniku u Splitu blagoslovljena je slika Isusova Krštenja. Misno slavlje predvodio je mons. dr. Nedjeljko Ante Ančić, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, zajedno sa župnikom don Ivanom Simunićem i fra Ikom Skokom, župnikom u Mostaru.

Poslije euharistijskog slavlja, za vrijeme kojega su pjevali župni zborovi, Veliki mješoviti zbor pod vodstvom prof. Marka Čupića i s. Karmele Crnčevi, zbora mladih pod vodstvom ing. Marka Šimića,  malog zbora po vodstvom prof. Lucije Šimić, blagoslovljena je slika Isusova Krštenja, koju je naslikao u tehnici fresco al seco prof. dr. Stjepan Skoko, akademski kipar, dekan akademije likovnih uvjetnosti i Širokom Brijegu.  Osvrt na sliku napisao je ak. slikar fra Ante Branko Periša koji je kazao da je slika svojevrstan hvalospjev vodi krštenja.

Župna crkva Sv. Ivana Krstitelja u Splitu na Trsteniku, izgrađena 1991. prema projektnoj dokumentaciji arhitekta Jerka Rošina, nakon što je popunjena liturgijskim elementima za euharistijsko slavlje, kao završnu krunu, za 25. obljetnicu, dobila je, u jesen 2016., velebnu fresko sliku u tehnici «al seco» na pozadini iza glavnoga oltara, koju je oslikao prof. Stjepan Skoko iz Ljubuškoga.

Prema idejnom predlošku, koji je odabrao stručni tim, predvođen župnikom don Ivanom Simunićem, Skoko je dobio u zadatak oslikati prizor krštenja Isusova na rijeci Jordanu (Mt 3, 17; Mk 1,11; Lk 3,22). U tom obrednom činu, zapisan u evanđeljima, kada ga je Ivan predstavio kao Jaganjca Božjega, Isus se poistovjetio s ljudima dobre volje, kojima je potrebno oproštenje grijeha, i započeo javno propovijedanje kraljevstva Božjega. U tom trenutku, kada je svetom vodom krštenja Ivan polio Isusovo čelo, rastvorilo se nebo i zaorio se glas Božji, u liku goluba, koji je potvrdio da je Isus – Sin Božji. Poznajući značenje svetopisamskoga događaja, Skoko je kao kršćanski umjetnik, bio svjestan da mora slikovno prikazati povijesni događaj s naglaskom na teološko i spasiteljsko značenje Isusova krštenja za današnje vjernike. Zato je, prema pravilu izostavljanja, prizor krštenja na Jordanu postavio figurativno, to jest prepoznatljivo, koristeći samo dva lika, Isusa i Ivana, kao glavne čimbenike, izostavljajući učenike i ostali narod koji je hrlio k Ivanu da ga krsti. Prema tom pravilu, na slici su se pojavili samo Isus i Ivan, u vodi, odnosno u rijeci Jordanu, i golub, u nebu, kao simbol Duha Svetoga. Dijeleći okomitu površinu na Božje Nebo, u većem gornjem dijelu, i na Čovjekovu Zemlju, u donjem manjem dijelu, koje razdvaja obala, to jest kopno, Skoko se zaigrao kolorističkim osjećajem u kojemu je figure, Isusa i Ivana, prikazao do krajnjih granica mirnoće, čak do kiparske statičnosti, ali je, zato, uz goluba, razigrao plavetnilo neba i modrinu vode krštenja, kazao je ak. slikar Periša.

Prema tom pravilu, izostavljajući ostale čimbenike, koji se spominju u evanđeljima, uspio je privući nove sudionike, to jest današnje vjernike, kao svjedoke Isusova krštenja, da se poistovjete s Krstiteljem, za vrijeme euharistijskoga slavlja u crkvi kao građevini. Odnosno, preko Ivanova iskoraka vjernički pogled prelazi na Isusa, koji u skrušenoj sabranosti čeka da mu voda krštenja prelije čelo. Na omeđenoj oltarnoj pozadini, širine 3,70  i dužine 10,70 m, Skoko je postavio likovni motiv da bude čist i oslobođen sporednih priloga, obogaćen samo glavnim čimbenicima, odnosno Isusom i Ivanom, golubom kao simbolom Duha Svetoga, vodom Jordana, stijenama, nebom i oblacima.

„Ako ovo slikarsko djelo promatramo prema navedenim zakonitostima likovne umjetnosti, zahvaljujući osjećaju za kolorizam, Skoko je na svom uradku, možemo zaključiti, preko suprostavljanja i prevladavanja pojedinih naznačenih elemenata, uz poštovanje cjelovitosti i međusobne povezanosti, postigao željeno jedinstvo stila u skladnoj harmoniji koja će, dok u crkvi budu promatrali 'hvalospjev vodi krštenja', pobuđivati osjećaj ugode kod vjernika“, kazao je Periša. Nakon mise upriličen je koncert župnih zborova.