Brojni hodočasnici i ove su se godine okupili uz solinski Jadro na blagdan Male Gospe, 8. rujna, kako bi zahvalili Blaženoj Djevici Mariji za njezin zagovor te molili za svoje najmilije. Svečani ophod oko svetišta s Gospinim kipom i središnje euharistijsko slavlje ispred crkve Gospe od Otoka predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, župnikom don Rankom Vidovićem i ostalim svećenstvom.

U propovijedi je nadbiskup govorio o važnosti i značenju krsnoga saveza s Bogom, o krštenju Hrvata na izvoru rijeke Jadro, o tom radosnom događaju koji smo duboko upisali u srce i urezali u kamen. „Milost krštenja je najznačajniji i najradosniji događaj za svakoga od nas, ali i za  povijest našega naroda, a isto tako sudbonosan  je i za našu budućnost“, istaknuo je mons. Barišić te nastavio: „Događaj je to novog rođenja, početak našega uskrsnuća u kojem smo pozvani rasti do punine mjere Kristove, 'da budemo suobličeni slici Sina – Božjega, da on bude prvorođenac među mnogom braćom' (Rim 8, 29).  Po svetom krštenju i krsnom savezu postajemo sudionici Božanskog života.“ Po krštenju iz smrti prelazimo u život. „Ova čudesna pretvorba od smrti i grešnosti čovjeka na dostojanstvo djece Božje dogodila se i započela ovdje, na Gospinom Otoku, a događa se danas u našim obiteljima – župnim zajednicama. Na krštenje ne idemo sami. Tamo nas prati naša zemaljska majka, ali prati nas i naša nebeska Majka. Postala je naša Majka kad nas je njoj pod križem povjerio njezin Sin, Lice Božjeg milosrđa – Isus Krist. Bila je prisutna na našem krštenju po kojem postadosmo djeca Božja, braća i sestre Krista, koji je prihvaćajući nas za svoju braću i sestre, obogatio i proširio Marijino majčinstvo na sve ljude“, istaknuo je nadbiskup.

Podsjetio je da je na tom svetom povijesnom tlu naše kolijevke rođenja i preporođenja 976. godine sagrađena prva crkva u Hrvata, posvećena Kristovoj i našoj majci Mariji. Upravo na današnji dan pred četrdeset godina, 1976., započeli smo našu nacionalnu duhovnu obnovu s majkom Marijom, slaveći trinaest stoljeća pokrštenja Hrvata: od Solina preko Nina do Marije Bistrice. „Kroz stoljeća smo se održali na ovom nemirnom i kamenitom prostoru jer su nam naši svetci i mučenici, natapajući svojim znojem i krvlju naše životne prostore, uvijek bili ohrabrenje i nadahnuće. Svetost blaženog Alojzija Stepinca i njegovo mučeničko svjedočenje davalo je snagu našoj pšenici da je mogla rasti i dobar urod donositi, iako smo bili okruženi, ovdje bodljikavom žicom, a posvuda opkoljeni bezbožnom ideologijom“, naglasio je splitsko-makarski nadbiskup dodavši da je blaženi Alojzije, zajedno s tolikim našim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim Božjim pukom, crpio snagu svoga svjedočenja iz dubina krsnog saveza. Nadbiskup Barišić se nadalje upitao: „Jesmo li vjerni svom krsnom savezu? Koliko krštenje obogaćuje i osvjetljava naš osobni, obiteljski i društveni život? Koliko su evanđeoske vrijednosti prepoznatljive u našem svakodnevlju, a osobito u ulogama koje imamo u društvu? Nije li krštenje, ovaj temeljni događaj života i povijesti, često arhiviran i premješten na razinu  folklora, tradicije, a kad zatreba, na vrijednosni papir? Vrijeme je otkrivanja kršteničkog bogatstva! Koliki znamo datum svojega krštenja, datum moga osobnog sklapanja saveza s Bogom? Živimo li u dinamici Kristove smrti i uskrsnuća?" 

Fotografije: Petar Jurčević, Jakov Teklić i Silvana Burilović Crnov

Nadbiskup je naglasio da su svi kršteni pozvani živjeti svoj krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. „Na krsnom savezu grade se svi drugi savezi. Prije svega savez ljubavi muškarca i žene – bračni savez; novi euharistijski savez Kristove ljubavi kojeg slavimo svake nedjelje u našim župnim zajednicama. Svaki raskid - rastava ovih saveza ugrožava našu osobu i zajedništva, koja se sve više razbijaju i dijele u sve složenijoj stvarnosti. Sve teže uspijevamo uspostaviti savez između: odgoja i obrazovanja, tehničko-znanstvene osposobljenosti i moralno–etičkih načela, slobode i odgovornosti, molitve i rada, posla i obitelji, osobnih interesa i općeg dobra, vjere i života. Sve teže uspijevamo graditi zajedništvo u različitosti, kako bi nam različitost bila bogatstvo zajedništva, a ne uzrok podjela i sukoba. Ali,  što je zapravo savez, pa i onaj krsni? Savez je izbor. Tako je Jahve ponudio Izraelskom narodu Sinajski savez: 'Danas preda te stavljam život i smrt. Život dakle biraj!' (Pnz 30, 19)“

Mons. Barišić se osvrnuo na nadolazeće izbore kazavši da su oni „trajno učenje za rast u slobodi“. Pozvao je vjernike da iziđu na izbore i glasaju po savjesti, po svojim „načelima i vrednotama koje su uvijek 'za', za savez vjernosti Bogu i čovjeku. Izbori su škola za punoljetne, odrasle osobe. Školu treba pohađati. Isto tako potrebno je izići na izbore. U školi kao i na izborima može se pasti ili položiti. Tko živi svoj krsni savez vjernosti Bogu i čovjeku i djeluje po svojoj savjesti usklađenoj s evanđeoskim i univerzalnim vrednotama, nikada ne gubi. O našem izlasku i glasovanju ovisi budući odgoj, vrijednosni sustav i budućnosti hrvatskog društva. Stoga 'za vjernike, izaći na izbore i osobno preuzeti odgovornost za nosive vrijednosti, općedruštveni boljitak i daljni razvoj demokracije u hrvatskom društvu, nije samo građanska dužnost nego i izričaj kršćanske odgovornosti i istinskog domoljublja' (Poruka HBK 2016). Vjerujem da će vaš kratki dolazak u školu, na izbore, možda čak u razred vašega djeteta, biti uspješno položen ispit za vas i vašu djecu. Budimo im saveznici na njihovom putu traženja i izgradnje naše domovine, po mjeri Boga i čovjeka.“

Na kraju svoje propovijedi splitsko-makarski nadbiskup obratio se roditeljima i odgojiteljima istaknuvši da je potrebno trajno učiti te svjedočiti riječju i primjerom. „Djeci i mladima je potreban bračni savez oca i majke, savez roditelja i učitelja, Crkve i društva, savez tehničkog znanja i životne mudrosti, vjere i razuma. Mladi traže nešto više od običnih informacija i tehničko-znanstvene osposobljenosti za tržište rada. Traže svjedočanstvo o veličini života i razloge zašto je velik; traže da im se pokaže gdje je istina i kako je dosegnuti“, naglasio je nadbiskup. Prigodnu riječ zahvale na kraju misnoga slavlja uputio je župnik i upravitelj solinskoga prasvetišta don Ranko Vidović.

Po drevnom običaju, brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja i euharistije, a euharistijsko slavlje, koje je zajedno s procesijom prigodnim riječima animirao don Ante Mateljan, završilo je himnom Lijepoj našoj. Na misi su se okupili i solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, župan Splitsko-dalmatinske županije Zlatko Ževrnja, brojni (grado)načelnici, predstavnici crkvenih i društvenih ustanova te javni kulturni djelatnici. Pjevanje je predvodio zbor Kraljice Jelene, koji je sastavljen od župnih zborova iz Solina, Vranjica, Klisa, Kučina, Mravinaca te splitskoga Velog Varoša pod ravnanjem prof. Mirka Jankova.

Proslava blagdana i Dana grada Solina završena je svečanim popodnevnim misnim slavljem kojeg je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a propovijedao je hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk. U svojoj je propovijedi biskup Štambuk spomenuo proglašenje sveticom Majke Terezije, Majke koja je zbog svoje nesebične ljubavi i žrtve postala majkom mnogih. Ne samo Majka Terezija nego sve majke zaslužuju našu pažnju i ljubav jer su nam darovale ono najvrjednije i najsvetije: život. Jesmo li svi skupa dovoljno svjesni vrijednosti koje nam daje majka: nositeljica života? – upitao je biskup Štambuk te nastavio: postoje razne titule, no nijedna titula ne može nadmašiti majku. Sve titule bi pale u vodu ako bi se zaboravilo na majčinstvo i rođenje. Imajući u vidu ovaj uzvišeni pojam, kada govorimo o majci pred očima imamo najveće vrijednosti. Majku treba poštivati i sama riječ je uzvišena. Majka je uvijek radila i molila za svoju djecu. To je najčasniji poziv, naglasio je biskup Štambuk ističući kako nisu najveći siromasi beskućnici, nego čovjek koji nikad nije izgovorio riječ „majka“, nju doživio. Svi smo bogati koji imamo majku. Mladi, postavljam vam pitanje, poštujete li svoju majku, a vi majke doživljavate li zahvalnost svoje djece? Možda ćete doživjeti nerazumjevanje, ali doći će vrijeme kada će mladi shvatiti kako ste bile u pravu. Majke, nemojte vršiti pobačaj, to je zlo, ako si to učinila Bog ti bio milostiv, rekao je biskup Štambuk te istaknuo kako u svom srcu nosi ljubav prema dvije velike stranke: Majci Crkvi koja propagira deset Božjih zapovjedi, a druga je hrvatski narod, naš čovjek i njegovo zadovoljstvo i mir, za kojega se molim. A ti majko nado naša, čuj nas, brani sve matere, da budu dobre i očeve, da im pomažu i razumiju ih. Čuj nas Majko Nado naša! - zaključio je svoju propovijed biskup Štambuk. Blagdanu Male Gospe prethodila je trodnevna duhovna priprava koja se sastojala od molitve krunice i svete mise koju je predvodio fra Domagoj Runje, a misu s blagoslovom djece predvodio je don Radojko Vidović.