Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodio je u ponedjeljak, 16. siječnja u franjevačkoj crkvi u Makarskoj, misu zadušnicu za fra Karla Jurišića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je preminuo u bolnici u Makarskoj u subotu, 14. siječnja u 99. godini života, 82. redovništva i 75. svećeništva.

U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, pokojnikov brat fra Gabrijel Jurišić, makarski gvardijan fra Ante Čovo, makarski dekan don Pavao Banić i 58 svećenika. Članovi obitelji, rodbina, časne sestre, vjernici i osobni prijatelji došli su se oprostiti od pokojnog fra Karla. U ime Grada Makarske na oproštaju je bio dogradonačelnik prof. Miro Družijanić. Pjevanje je predvodio Franjevački zbor, a za orguljama je svirala Hana Vlaho. Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, na gradskom groblju u Makarskoj prevodio je makarski gvardijan Čovo.

Na početku mise zadušnice nadbiskup Barišić izrazio je sućut provincijalu Kodžomanu i franjevcima, pokojnikovoj rodbini i prijateljima, župljanima Baške Vode i svim poznavateljima fra Karla. Opraštajući se od najstarijeg redovnika-svećenika u provinciji i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji mons. Barišić je kazao: „Njegovo ljudsko, kršćansko i redovničko svjedočenje ostavilo je trag u provinciji, nadbiskupiji, župama, gradu Makarskoj i u svima kojima je bio profesor na Franjevačkoj teologiji gdje su mnoge generacije bile u mogućnosti osjetiti njegovu živost za Crkvu. Zahvaljujem Bogu za njegov život i svjedočenje“.

U svojoj propovijedi nadbiskup je govorio o misteriju ljudskoga života o kojem je pok. fra Karlo, kao profesor povijesti, učio od svoga učitelja Isusa Krista koji je osvijetlio našu tamu i dao nam nadu da ova naša prošlost ne završi u prošlosti. Smrt je povijest koja je obilježena prošlošću, a Isus Krist nam je preko smrti otvorio budućnost, „novo nebo i novu zemlju“ kako reče apostol Ivan. Fra Karlo nam može biti svjedok ove nove povijesti jer je Bog pobijedio smrt i pretvorio, sve ono što nas je vuklo u prošlost, u puninu stvarnosti koju nam daje Isus Krist, a to je volja Božja da svi imaju puninu života u kući Božjoj, naglasio je nadbiskup Barišić. U nastavku je podsjetio na pokojnikovih 99. godina života u dinamičnosti i poletu, u prijateljstvu i vedrini te u ljubavi prema svojoj provinciji i nadbiskupiji. To osobito svjedoče njegova pisma u kojima je tražio da se proglasi titul „primas“ Nadbiskupije, koji imaju samo 12 država u svijetu, s obrazloženjem da smo ovdje od davnine i da imamo pravo na to. Nadbiskup je potaknuo nazočne da im fra Karlo bude nadahnuće kako koristiti talente i kako ljubiti provinciju i nadbiskupiju te Boga i čovjeka.

Oproštajni govor održao je provincijal Kodžoman koji je, između ostaloga, naglasio da je „fra Karlo prelijepi i bogati mozaik svoga ljudskog, redovničkog i svećeničkog života stvarao gotovo sto godina. Onaj, kojemu je, kao redovnik i svećenik, čitavi svoj život tako vjerno služio, davao mu je, kroz to vrijeme, snagu da uvijek bude ustrajan službenik vječnih evanđeoskih vrednota ali i životno nadahnuće da se izdigne iznad prosječnosti i osrednjosti.“ Potom je provincijal iznio podatke o pokojnikovom dugom i plodonosnom ljudskom, svećeničkom i redovničkom životu.

Fra Karlo (Dragutin) Jurišić, rođen je 13. kolovoza 1918. u Sarajevu od oca Ivana i majke Ane r. Cvitanović. Osnovno je školovanje završio u Baškoj Vodi u razdoblju od 1924. do 1929. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađao je između 1929. i 1935. Nakon mature stupio je u franjevački novicijat na Visovcu 31. kolovoza 1935. U razdoblju od 1936. do 1947, pohađao je filozofsko-teološki studij u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 30. rujna 1947. Svečane je redovničke zavjete položio 3. prosinca 1939. u Makarskoj. Red đakonata, primio je 30. svibnja 1942. u Makarskoj po rukama msgr. Kvirina Klementa Bonefačića, splitsko-makarskog biskupa, koji ga je 12. srpnja iste godine u Splitu zaredio i za svećenika. Mladu je misu fra Karlo proslavio u Baškoj Vodi 19. srpnja 1942.

Za života je vršio sljedeće službe u Crkvi, Redu i Provinciji; nakon nasilne smrti fra Petra Paviše, župnika Basta i Baške Vode, kojega su partizani ubili u prosincu 1943. godine, na prijedlog Provincije, fra Karlo je kao mladomisnik imenovan župnikom te ispražnjene župe, ostavši u toj službi do 1949. kada postaje gvardijanom samostana u Zaostrogu i župnikom. Tu će ostati do 1955. godine. Uz župničku službu u Zaostrogu, istodobno je pastoralno skrbio i za župe Pasičina (današnja župa Staševica) i Plinu, Drvenik i Podaca. Prilike su bile iznimno teške i surove, osim neimaštine, vjernički narod Makarskog primorja i njegove svećenike, najviše su mučili stalni politički pritisci, progoni, nasilje, iskustvo obespravljenosti, otimačine kao i sva druga onemogućavanja u normalnom životu i radu. Kao i brojni njegovi kolege iz nekadašnjeg tzv. slobodnog i slobodarskog poslijeratnog vremena, nesklonog Crkvi i njezinim službenicima, i fra Karlo je, u prvim danima svoga svećeništva iskusio strah, progon i represiju te je do kraja svoga ovozemaljskog života bio prožet traumatskim sjećanjima na to vrijeme. Bojazan za goli život, patnja zbog neizvjesnosti pred sutrašnjim danom, siromaštvo, neimaština i druge ambijentalne nedaće prisilno su formirale psihu i duhovni profil mladog svećenika.

Od 1955. do 1957. živio je u Zagrebu, gdje je na KBF-u započeo svoj poslijediplomski studij i postigao licencijat (magisterij) iz crkvene povijesti. Prinudnim prelaskom Franjevačke visoke bogoslovije iz Makarske u Zagreb, fra Karlo je na toj visokoj obrazovnoj instituciji počeo predavati crkvenu povijest do 1957., kada su stvoreni preduvjeti za povratak Bogoslovije u Makarsku. Vrativši se u grad pod Biokovom, od 1957. do 1994., uz redovitu profesorsku službu, kao prvu i najvažniju svoju obvezu, djelovao je kao pastoralni radnik, župnik, duhovnik i ispovjednik. Deset je godina, u svojstvu župnika, posluživao župu Veliko Brdo (od 1959. do 1969.). Kroz to je vrijeme intenzivno prikupljao građu za svoju doktorsku disertaciju „Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine“. Dana 4. ožujka 1968. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranio je svoj doktorski rad, koji je u proširenom izdanju i objavljen 1972. godine.

Na razini Provincije, vršio je službu tajnika od 1967. do 1970., te je u više mandata bio član različitih provincijskih Vijeća, kao što su Vijeće za izdavačku djelatnost, Vijeće za FSR, Misijsko vijeće… U dva mandata vršio je i službu vikara samostana u Makarskoj. U subotu, 14. siječnja 2017., preminuo je u 99. godini života, 82. redovništva i 75. svećeništva.

„Najduži i najupečatljiviji dio života, fra Karlo je proveo kao profesor povijesne grupe predmeta na Bogosloviji, i to gotovo četiri desetljeća svoga života. Predavao je opću i nacionalnu povijest, povijest Franjevačkog reda i Provincije, starokršćansku arheologiju, staroslavenski, komparativnu povijest religija, islam i znanstvenu metodologiju. Njegovi će ga studenti najviše pamtiti po njegovom osebujnom načinu predavanja, po živosti i suživljenosti s predmetnom materijom“, naglasio je provincijal Kodžoman dodavši da je na znanstvenom polju bio vrijedan i izuzetno plodan pisac. Poseban interes, kao povjesničar, pokazivao je za teme i pitanja vezana uz njegov zavičaj i široki prostor Makarskog primorja. „'Kačićev arhiv' koji je osnovao kao gvardijan samostana u Zaostrogu, predstavlja najbogatiju zbirku djela i bibliografskih jedinica o fra Andriji Kačiću Miošiću. Zbog njegove zauzetosti oko istraživanja i promocije Kačića, valjda smo ga i prozvali od milja Kačić“, kazao je provincijal dodavši da su brojni fra Karlovi radovi objavljivani u crkvenim i civilnim publikacijama, u izdanjima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u etabliranim nacionalnim časopisima… Publicirani su u više od šezdeset različitih časopisa i listova, te u tridesetak različitih zbornika ili drugih prigodnih izdanja.

Za svoj plodni znanstveni, kulturni i duhovni rad i stvaralaštvo nagrađen je i brojnim nagradama i odlikovanjima, među kojima se ističu; odlikovanje dr. Franje Tuđmana - Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske Županije, te nagrada Grada Makarske za životno djelo. Zahvalivši fra Karlu na svemu što je učinio za provinciju Kodožoman je istaknuo da bi njegov „primjer mogao poslužiti i nama, koji se nalazimo još na hodočašću života, da i mi ostanemo vjerni svom ljudskom i kršćanskom pozivu i poslanju.“ U ime dekana KBF-u Splitu fra Anđelka Domazeta od pokojnika se oprostio umirovljeni profesor fra Jure Brkan, potom i gvardijan fra Ante Čovo, a brojni su uputili svoje brzojave sućuti.