Predan u volju Božju i okrijepljen svetim sakramentima, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ante Vojnović (1926. – 2016.) preminuo je u četvrtak, 13. listopada u Splitu. Sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u nedjelju, 16. listopada, u pokojnikovoj rodnoj župi sv. Ante i Gospe Snježne u Dućama. U koncelebraciji je bilo oko 60 svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije predvođeni generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, uz nazočnost pokojnikove rodbine i župljana, redovnica i bogoslova.

Nadbiskup Barišić je u homiliji kazao kako je don Ante, iako je proživio dugi životni vijek, iznenada u 90. godini života završio svoj zemaljski hod. „Može se reći da je to blažena smrt. Ovaj završetak nije kraj nego svršetak zemaljskoga hoda, koji uključuje svrhu, cilj. Zahvaljujemo Bogu što nam je don Antu dao u teškim vremenima za Crkvu“, naglasio je mons. Barišić. U nastavku propovijedi govorio je o smislu smrti i njezinomu tumačenju u suvremenom životu. Smrt je neizbježna i ona nas plaši, kazao je te nastavio: „Razmišljamo kako se s njom nositi, kako je ugraditi u život ili je odstraniti. Književna su djela prije vidjela smrt kao tragediju s elementima komedije, a danas je smrt postala komedija s dramatskim elementima.“ Nadbiskup se upitao što je to blažena, dobra smrt? Odgovorio je da dobru smrt ne daje ni čovjek, ni tehnika. Ona je prijevremeno skraćivanje života. Dobru smrt daje Gospodin – gospodar smrti. Istaknuo je važnost molitve o kojoj govore i biblijska čitanja. Molitva povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Spomenuo je da je poput izraelskoga naroda i naš narod s molitvom pobjeđivao. „Niti smo braneći se samo oružjem pobjeđivali, niti smo bez oružja gubili.“ Ljudski život na zemlji je borba, kroz koju je potrebno proći s podignutim rukama prema nebu u molitvi, jer „sklopljene ruke daleko više mogu nego dvije šake“, naglasio je mons. Barišić te dodao: „Molitva je važna i za zdravlje jer tko moli prije ozdravi i lakše se nosi s bolešću. Molitva je bila važna u don Antinom životu.“ Nadbiskup je ispripovjedio don Antinu želju, potaknutu tada novouvedenim Otajstvima Svjetla, da se uvede i krunica obitelji. Zaključio je da don Ante ni u mirovini nije mirovao nego je nazočio brojnim predstavljanjima knjiga i simpozijima, te mu je u tom duhu poželi da mu prijelaz u vječnu domovinu bude simpozij – gozba.

Generalni vikar mons. Vidović pročitao je brzojav sućuti koji je nadbiskupiji, župi i obitelji uputio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, koji zbog prije preuzeti obveza nije mogao nazočiti sprovodu. Pastoralni vikar mons. Aničić podsjetio je na don Antin životni put od rođenja, preko zaređenja, pa do pastoralnoga rada u brojnim župama nadbiskupije i umirovljenoga života u Svećeničkome domu u Splitu. „Tijekom cijelog svojega života služilo ga je dobro zdravlje i nije bio teže bolestan niti je u posljednje vrijeme pobolijevao. U četvrtak 13. listopada 2016. njegov se ovozemaljski život ugasio“, kazao je mons. Ančić te dodao: „Danas ge preporučujemo Gospodinu Isusu Kristu. On koji je uskrsnuće i život neka sada svoga svećenika don Antu primi sebi i učini ga dionikom svoje vječne slave. Neka mu podari mjesto među spašenicima u novom Božjem svijetu gdje (Otk 22,5) 'noći više biti neće, i neće trebati ni svjetla od svjetiljke,ni svjetla sunčeva. Obasjavat će ih Gospodin Bog, i oni će kraljevati u vijeke vjekova.' Amen.“ U ime svećenika u Svećeničkom domu od pokojnika se oprostio i don Dušan Vuković naglasivši njegovo rodoljublje i domoljublje. (SBC)

Don Ante Vojnović sin Filipa i Mande (rođ. Brničević) rođen je 14. prosinca 1926. u mjestu Duće pokraj Omiša. Bio je prvo dijete u obitelji  s brojnom djecom, sin “uzornih kršćanskih roditelja” pa je u tom duhu i odgojen, kako veli njegov tadašnji župnik  don Juraj Naranča u preporuci za primanje tonzure iz godine 1948. Osnovnu školu pohađao  je u svojem rodnom mjestu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu te u Sjemeništu u Travniku. Filozofsko–teološki studij završio je u Bogosloviji u Splitu te je zaređen za svećenika 6. lipnja 1952. Od tada do svojega umirovljenja proveo je gotovo punih pedeset godina u aktivnoj svećeničkoj službi na devet različitih župa. Tadašnji splitsko-makarski biskup Kvirin Klement Bonefačić don Anti povjerava prvu službu župnog pomoćnika u Omišu gdje kao mladomisnik ostaje godinu i pol dana. Biskup Bonefačić svojemu mladom svećeniku u dekretu veli:“Na početku Vaše službe preporučujemo Vam  na osobiti način molitvu, radišnost i požrtvovnost.” Početkom 1954. imenovan je na kraće vrijeme župnim upraviteljem župe Muć Donji, a zatim je premješten u župu Vid u kojoj ostaje šest godina. Zbog pastoralnih potreba biskup Frane Franić godine 1961. don Antu imenuje upraviteljem župe Kaštel Gomilica. U podužem dekretu toga imenovanja on veli: “Poznavajući, s jedne strane, prilike i potrebe te župe, a  s druge strane Vaše mogućnosti duhovne i tjelesne, stekao sam uvjerenje, da će biti podesno, ako Vas imenujem dušobrižnikom Gomilice.” U nastavku biskup Franić napominje kako ta župa šezdesetih godina prošloga stoljeća doživljava svoju preobrazbu te u njoj nastaju nove potrebe. Od poljoprivrednog mjesta Gomilica postaje industrijsko-urbanizirano predgrađe Splita te novom župniku osobito preporučuje pouku djece u vjeronauku, brigu za bolesnike, stvarno i suvremeno propovijedanje te kako doslovno  veli “stvaranje vjerske elite”.

Nakon šestogodišnjeg dušobrižničkog djelovanja u Kaštel Gomilici godine 1966. don Ante je imenovan župnim upraviteljem župe Katuni-Kreševo gdje će ostati dvanaest godina. Na odlasku iz Katuna u dekretu novog imenovanja župnikom Dicma Donjeg 1977. nadbiskup Frane Franić don Anti piše: “Zahvaljujem Vam na savjesnom i vjernom pastoriziranju župe Katuni-Kreševo, gdje ostavljate primjer uzornog svećenika, koji se je odlikovao na pastoralnom planu i koji ostavlja iza sebe sagrađenu krasnu veliku župsku crkvu Posrednice svih milosti. ”Poslije kratkog službovanja u Dicmu Donjem don Ante je 1978. imenovan župnikom župe Sitno Donje gdje je proveo četrnaest godina, a zatim je sedam godina obnašao službu župnika u župi Slime. U obje župe je nastojao savjesno izvršavati svoje svećeničke dužnosti, radeći pastoralno  kako na duhovnom uzdizanju vjernika tako i na obnovi crkvenih objekata. U dekretu imenovanja župnikom in solidum u Župi sv. Roka na Manušu u Splitu posljednjoj don Antinoj službi nadbiskup Ante Jurić piše: “Zahvaljujem Vam na vjernom vršenju službe župnika u župi sv. Ivana Krstitelja u Slimenu, a posebno na onome što ste materijalno i duhovno izgradili kroz godine provedene u njoj.” Godinu dana poslije  2001. don Ante je umirovljen  te je od tada živio  u Svećeničkom domu u Splitu. U četvrtak  13. listopada 2016. njegov se ovozemaljski život ugasio. (N. A. Ančić)