U Godini Božjega milosrđa, a u prigodi blagdana svetog Luke evanđeliste, zaštitnika župe, u župi Kučiće su se od 16. do 23. listopada održale Pučke misije, koje su predvodili prof. dr. don Ante Mateljan, redoviti profesor i pročelnik katedre dogmatskog bogoslovlja KBF-a Sveučilišta u Splitu i don Mario Buljević, vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pučke misije završile su u nedjelju 23. listopada euharistijskim slavljem koje u župnoj crkvi predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji su bili: župnik i omiški dekan don Ljubo Bodrožić, don Slavko Kovačić, don Ante Mateljan i don Mario Buljević, a misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao župni mješoviti zbor.

U svojoj je propovijedi nadbiskup govorio o važnosti osobne i obiteljske molitve, o misijskoj nedjelji i djelima milosrđa. „Nedjeljno slavlje je susret Gospodina s nama i kad bismo shvatili taj susret kao dužnost povrijedili bismo tu ljubav. On dolazi k nama u prijateljskom razgovoru i želi nas uključiti u svoje evanđelje“, kazao je nadbiskup na početku propovijedi te dodao da je u središtu današnjih biblijskih čitanja molitva. „Molitva je živi govor, razgovor s Gospodinom i kao što nam je za život potreban zrak i voda, tako na je potrebna i molitva. Ona je govor žive vjere. Sv. Majka Terezija kaže da nije ništa mogla raditi bez molitve. Vjerujem da su nas moliti još naučili djedovi i bake i da je ona naš kruh svagdanji“, istaknuo je mons. Barišić. Podsjetio je na riječi sv. Pavla: „Dobar sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao.“ U tom je surječju kazao da je ljudski život borba, napor i trud te da se u toj borbi želimo snaći svojim rukama, ali da ne možemo sami nego s Gospodinom.

„Netko reče da su sklopljene ruke puno snažnije od šaka. Ako doista molimo, pobjeđujemo i imamo snage za ići naprijed. A ako zapustimo molitvu misleći da možemo drukčije bez nje, onda gubimo. Današnje evanđelje govori o oholom farizeju i poniznom cariniku. Ono govori o dva oblika molitve. Oholica ne treba Gospodina, sam sebi pravi spomenik i pjeva hvalospjev, a ponizan čovjek vidi svoju slabost i grješnost te je priznaje pred Gospodinom. Pitam se koliko smo prisutni u molitvi farizeja?“ – upitao je nadbiskup te nastavio: „Molitva je iskreni, ponizni i skrušeni razgovor s Gospodinom. Ponizne Gospodin sluša i uslišava jer molitva ako nije ponizna udaljava nas od Gospodina i od bližnjih.“

Fotogalerija: Borko Gunjača

Budući da je misijska nedjelja s kojom zgodno završavaju te pučke misije u župi, naglasio je da za misije pokušavamo dati neki svoj materijalni doprinos, ali to nije sve. Naš duhovni prilog je molitva. Ne smijemo se postaviti kao farizej upirući prstom prema drugima jer molitva ne bi trebala biti egoistična nego misijska, umjesto optuživanja potrebno se približiti i pomoći drugima. Potrebno je, istaknuo je mons. Barišić, nadići farizejsku molitvu.

Na kraju je nadbiskup upitao: „Koliko je molitva prisutna u našim obiteljima? Došlo je vrijeme da iznova otkrijemo osobnu i zajedničku obiteljsku molitvu. Onda ćemo moći shvatiti i razumjeti svoje bližnje, približiti im se, pomoći im. Onaj tko moli zdraviji je i tjelesno i duhovno, a poteškoće u obitelji i s bližnjima ne možemo riješiti bez molitve. Ona humanizira čovjeka i društvo te nam pomaže da djela milosrđa živimo ozbiljnije“, naglasio je mons. Barišić te poručio okupljenim vjernicima: „Neka nas misijska nedjelja učini otvorenijima i solidarnijima da kao pravi misionari djelujemo u svojoj sredini i budemo dobri ljudi i kršćani.“

Na kraju mise riječ zahvale svima koji su sudjelovali u pučkim misijama i središnjoj proslavi uputio je župnik don Ljubo Bodrožić. Kazao je, između ostaloga, da je u osmodnevnoj „misijskoj duhovnoj obnovi“ u župi Bog izlijevao svoju milost u srca, savjesti, obitelji i na čitavo mjesto. Izrazio je nadu da će pučke misije uroditi bogatim plodom i da će na usnama vjernika „biti više molitve a manje psovke“. „'Misonari' don Ante i don Mario su kroz proteklih osam dana u vaša srca sijali Božju riječ i vjerujem da će ona donijeti ploda. Oni su željeli prodrmati naše savjesti jer mi najčešće spavamo i nismo dovoljno svjesni svoga kršćanskoga identiteta. Jer nije biti kršćanin samo to reći nego uzeti svoj križ i ići za Isusom Kristom“, naglasio je župnik Bodrožić te zahvalio nadbiskupu na prisutnosti i upućenim riječima ohrabrenja, zaključivši da na pučkim misijama Bog izlijeva veliku milost i mnogi budu dotaknuti i potaknuti na obraćenje.