Dan sjećanja na žrtvu Vukovara ove je jubilarne 25. godine pokazao koliko dobrote, bogatstva, ponosa, ljubavi i mira ima mlada hrvatska država u svom novom naraštaju, rođenom poslije Domovinskog rata.

Tisuće i tisuće mladića i djevojaka, iz svih hrvatskih krajeva i zemalja svijeta gdje žive Hrvati, pokazali su da su spremni izgrađivati sebe i svoju domovinu onako kako su ju poginuli, poubijani hrvatski branitelji u Vukovaru sanjali. Jedna od grupa mladih hodočasnika na tom hodočašću ljubavi, ponosa i mira zaslužila je posebnu pažnju jer na jasan način pokazuje ono što nam je i u ovom trenutku najvažnije: povezati mlade ljude, vjernike sa sjevera i juga Hrvatske, koji zajedno mogu i hoće stvarati novu, pravedniju, ljepšu i sretniju i iznad svega – ponosniju i dostojanstveniju Hrvatsku, svjesnu svojih vrijednosti i dobrote svojih ljudi, kojima može obogatiti mnoge, kako u svojoj domovini, tako i šire – u Europi i svijetu.

Mladi hodočasnici iz Splita, studenti splitskog sveučilišta, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, autobusom su stigli u Vukovar i sudjelovali u cjelodnevnom programu u „Sjećanju na žrtvu Vukovara". Duhovni voditelj bio je mr. don Jenko Bulić, profesor na KBF-u u Splitu i duhovnik studenata laika toga fakulteta, uz koordinaciju Duje Gale, suradnika u Uredu za pastoral mladih. Nakon napornog puta, dušama punih upečatljivih dojmova i slika, posebno s Memorijalnog groblja, otputovali su u osječko naselje Brijest, gdje su bili gosti župljana župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. Mladići i djevojke iz Splita tako su se mogli upoznati sa svojim vršnjacima iz tog mjesta koje je tijekom Domovinskog rata također proživjelo svoju agoniju. Agresija JNA i pobunjenih Srba na Osijek počela je s južne strane gradskih naselja, a na području te župe poginuo je 28. kolovoza 1991. snimatelj HTV Žarko Kaić. Raskrižje u blizini crkve na dobilo je njegovo ime. U gotovo svakom domu domaćina mladim Splićanima, i danas žive sjećanja na te dane straha, napetosti i neizvjesnosti zbog svakodnevnog granatiranja mjesta, kad su djeca morala napustiti svoje roditelje i svoje domove i organizirano, s nastavnicama otići u progonstvo u inozemstvo gdje su proveli nekoliko mjeseci, jer je Brijest je bio samo nekoliko stotina metara udaljen od granice između okupiranog i slobodnog dijela Hrvatske

Danas je Brijest jedno od najljepših mjesnih zajednica grada Osijeka. Tu su obiteljske kuće sa zelenim okućnicama, ulice bez ijednog papirića na pločniku, tu se čak i jedna ulica zove – Dobra ulica. To je nova župa, nastala odvajanjem od osječke župe sv. Josipa Radnika, i vjernici tu primaju iskrenim srcem svakog novog župnika, pogotovo od 2011., kad je župa povjerena svećenicima redovnicima Kongregacije Duha Svetoga, koji su međunarodna zajednica, tako da su tu bili redovnici, svećenici iz Sierra Leone, Francuske, Poljske... Danas župu vodi o. Marek, Poljak, koji je u isto vrijeme i imenovani bolnički kapelan u KBC Osijek. Njegov subrat, o. Arek je kapelan osječkog sveučilišta J.J.Strossmayer i – on je bio poveznica između studenata KBF Splita i domaćina – župljana te župe.

Sljedećeg dana hodočasnici iz Spilta pribivali su misi koju je u prepunoj crkvi koja je nekoć bila skladište alata IPK Osijek predvodio don Jenko Bulić. Poslije mise mladići i djevojke iz Splita posjetili su Osijek, u kojem su uz turističkog vodiča razgledali sve znamenitosti iz njegove duge povijesti, pogotovo one vezane za Domovinski rat, kao što su grafit „Osijek – nepokoreni grad" te umjetničku instalaciju „Crveni Fićo pobjeđuje tenk JNA" na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice. Sjećanje je to na TV snimku osječkog novinara Žarka Plevnika, koji je uspio snimiti trenutak kad tenk JNA udara i potom melje malog crvenog „Fiću" na svom divljanju kroz Vukovarsku ulicu 1991. Povijest je pokazala da je, simbolično, mali crveni „Fićo" pobijedio tenk! Mladi Splićani su posjetili Tvrđu, doznali nešto o vladavini Turaka, koji su ovdje bili 161 godinu, ali i to da je Katolička Crkva u ovom gradu na Dravi kroz svu povijest – kao i u doba Osmanlijske vlasti, od koje je oslobođen 1687. bez prestanka prisutna. Franjevačka i isusovačka crkva, danas župna crkva Sv. Mihaela, Trg Sv. Trojstva u Tvrđi slika su srednjovjekovne i barokne epohe Osijeka, dok su drugu, suvremeniju epohu mogli vidjeti vozeći se Kapucinskom ulicom (secesijke zgrade) i na Trgu Ante Starčevića, gdje je prelijepa crkva, konkatedrala posvećena sv.Petru i Pavlu. U njoj je jedna freska nastradala 1991. ostala netaknuta na njoj se i danas vide „ožiljci" rupe od šrapnela, kao uspomena na preteške dane u Osijeku, koji je nakon okupacije Vukovara, 1991. bio sljedeća meta okupatora JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Mnogi ni u Osijeku ne znaju da je odmah, poslije okupacije Vukovara Osijek – bolnicu (svi su pacijenti bili u podrumu), konkatedralu i franjevačku crkvu, te Caritas u Tvrđi posjetio osobni izaslanik pape Ivana Pavla II. kardinal Ethcegeray, koji se bio zatekao u Budimpešti. S njim je tada bio i pomoćni đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, koji je postao i prvi nadbiskup-đakovačko-osječke nadbiskupije.

U poslijepodnevnim satima studenti su hodočastili u Đakovo, u bogatu i impresivnu đakovačku katedralu gdje su se pomolili i bliže upoznali s drevnom nadbiskupijom Đakovačko-osječkom i snažnim likom i djelom biskupa Josipa Jurja Strossmayera.