U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u utorak, 18. listopada u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predstavljena je knjiga pod naslovom „Prešućivani zločin – 20 godina pod teretom progona, nepravde i prešućivanja u RS-BiH“. Knjiga je Zbornik radova dvadesetorice autora.

Ti su radovi bili prezentirani na Međunarodnom studijskom danu u organizaciji Europske akademije Banjalučke biskupije održanom 13. studenog 2015 godine. Neposredni povod za održavanje Međunarodnoga studijskog dana, a time i nastanka ove knjige,  bila je 20-ta obljetnica Daytonskoga mirovnog sporazuma, koji je u protekloj godini postao hit tema mnogih političkih, medijskih i drugih društvenih okupljanja, domaćih i inozemnih. O knjizi si govorili i splitskoj javnosti predstavili: banjalučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, glavni urednik zbornika mr. Frano Piplović, bivši generalni konzul u Banja Luci  i  povjesničar mr. Stjepan Lozo. U ime organizatora program je vodio predsjednik Hrvatske udruge Benedikt dr. Vide Popović.

Na okupljanjima o Daytonskom sporazumu govorilo se o mnogim odredbama iz međunarodnog ugovora, osim o mnogim nepravdama i zločinima nad nedužnim građanima, prije svega hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, koje je trebalo sankcionirati i nužno ispraviti, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine uglavnom nije bilo riječi. Stoga su organizatori smatrali svojom dužnošću i obvezom prema žrtvama nepravde, progona i zločina, prema desetinama tisućama obespravljenih, prema povijesti i istini, progovoriti o tim tragičnim događajima, prije 20 i više godina, odabirom i obradom tema, temeljem čega je i bilo moguće napraviti ovakvu knjigu u kojoj je sudjelovalo toliko autora koliko i tema koje su obrađene i prezentirane u ovom zborniku čineći jednu tematsku cjelinu o prešućivanom zločinu nad Hrvatima i Bošnjacima banjalučke regije. U knjizi su  sadržani sljedeći autori: dr. Franjo Komarica, mr.  Šimun Penava, „dr. Josip Jurčević, dr. Tadeus  Mazowiecki, prof. dr. Armina Galijaš, doc. dr. Mujo Begić, mr. Srđan Šušnica, mr.  Ivica Božinović, mr. Frano Piplović, prof. dr. fra Velimir Blažević, doc. dr. Miljenko Aničić, Alojzije Jakirčević, Vinko kardinal Puljić, mr. Andrej Plenković, doc. dr. Ivo Miro Jović, Patsy  Sorensen, prof. dr. Miodrag  Živanović, Gordana Katana,  mr. Davor Čordaš. U knjizi su i dvije recenzije, autora, mr. sc. Tanje Topić i akademika dr. sc. Zlatka Kramarića.

Nakon prigodne riječi domaćina dr. Vide Popovića program je započeo pjesmom „Zdravo Marijo“, koju je otpjevao Mješoviti zbor Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ pod vodstvom mo. s. Lidije Matijević. Predstavljajući Zbornik pripovjedač i glavni u rednik edicije i voditelj studija Europske akademije Banjalučke biskupije povjesničar Frano Piplović se zapitao: Zašto ova knjiga i zašto ova tema? „Ovo nije nikakva provokacija niti 'zabijanje prsta u oko' već istinski i iskren odgovoran pokušaj, suprotstaviti se 20-to godišnjoj dominaciji selektivne  kulture sjećanja na ovim prostorima, kako bi se od zaborava sačuvala stradanja nesrpskog stanovništva. Dvadeset godina se uporno šuti, u znanstvenim i političkim krugovima, o tragičnim događajima koji su obilježili život na banjalučkoj regiji od 90-tih godina pa do danas“ kazao je urednik, te  podsjetio kako za vrijeme proteklog rata u Banja Luci nije bilo rata, ali su Hrvati bili ugroženi, izloženi samovolji, brutalnostima, mučenjima, progonima, ubojstvima. Hrvati Banjalučke Biskupije nisu uzeli oružje u ruke protiv svojih susjeda već su strpljivo trpjeli sve zulume i nedaće svih vrsta plativši svoj ostanak na prostorima, koje su odvajkada nastanjivali oni i njihovi preci, krvlju i velikim stradanjima. Platili su danak u krvi. U 48 župa Banjalučke biskupije ubijeno je 767 Hrvata, od čega 8 svećenika i jedna časna sestra“. Piplovć je zatim naglasio kako u ovom djelu Bosne i Hercegovine uglavnom nije bilo riječi. „Stoga smo smatrali svojom dužnosti i obvezom prema svim žrtvama progona, prema desetinama tisuća obespravljenih, prema povijesti i istini, progovoriti o tim tragičnim događajima, prije 20 godina, kada je završen zločin progona“. Na kraju je urednik Piplović kazao kako smo uvjereni da će nas samo istina osloboditi od mogućih pogubnih zastranjivanja i zlodjela u budućnosti! „Objavljivanjem ovih priloga u ovoj publikaciji želimo dati svoju konkretnu pomoć prešućivanoj i gnječenoj istini; omogućiti izgradnju temelja za poželjnu i moguću zajedničku budućnost koja će počivati na istini i pravdi, na spremnosti na praštanju i pomirenju“, zaključio je pripovjedač i glavni urednik edicije i voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije povjesničar Frano Piplović.

„Pred nama je knjiga za koju bih ja rekao da je kao točka na kraju rečenice. Ona snažno i sasvim jasno, dokumentirano i egzaktno, iznosi činjenicu genocida počinjenog od strane velikosrpskog osvajačkog stroja nad hrvatskim narodom, U tom smislu ova knjiga je kraj rasprave“, kazao je mr. Stjepan Lozo, povjesničar. U pogledu historiografskih prinosa Lozo je govorio o člancima pojedinih autora i nekih drugih priloga u kojima se iznose takve činjenice pred kojima čitatelj jednostavno staje. Primjerice, na banjalučkom području srušeno ili oštećeno 98 posto katoličkih crkava, te u župama Vrhbosanske nadbiskupije na području današnje tzv. Republike Srpske 1991. godine bilo 92.319 Hrvata katolika, a da ih 2014. godine ima tek 4.416.“ kazao je povjesničar Stjepan Lozo, te zaključio: „Ovo je knjiga koju vrijedi imati“.    

Na kraju je pred punom dvoranom Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu prisutnima se obratio i banjalučki biskup dr. Franjo Komarica. Zahvalivši se organizatoru i onima koji su dali svoj prilog u Zborniku radova te svim nazočnim za dolazak unatoč nevremenskim prilikama, kazao je kako i preko ove knjige žele iznijeti istinu o teškim događanjima u gradu Banjoj Luci i banjolučkoj regiji te na prostoru RS-a u vrijeme nedavnoga rata i to istinu koja se uporno nastoji „gurnuti pod tepih“ i sakriti. „Ovu istinu treba predstaviti i širiti“. Istaknuo je da je Istina jedno od Božjih imena te da se ne trebaju bojati oni koji svjedoče istinu. „Mi svi smo svjedoci da prešućivanje takvog strašnog zločina a pogotovo njegovo odobravanje zapravo je sudjelovanje u tom i takvom zločinu. A kao vjerujući ljudi, bilo da smo kršćani, muslimani ili židovi, koji se svi pozivamo na Boga, Stvoritelja svakog čovjeka, morali bismo znati da je zločin protiv čovjeka kao bogolikog stvorenja i njegovog prva na izvor svoje životne rijeke, na rodno mjesto, teški grijeh pred Bogom i da ne može nikome donijeti blagoslov“. Program je završen pjesmom Ivana pl. Zajca „U boj, u boj“ koju su svi u dvorani pjevali.