O malo poznatim splitskim događanjima koji su sastavni dio Hrvatske, pa i svjetske povijesne baštine, od glasovitog Crkvenog sabora do raspravljanja o sudbini Jugoslavije, u ponedjeljak, 11. listopada u prepunoj dvorani hotela Consul u Splitu predstavljena je knjiga dipl. pravnika i pisca Želimira Bašića "Splitske povijesne iskrice". Uz autora knjigu je predstavio prof. dr. sc. Tonči Šitin koji je u uvodnom izlaganju među ostalim kazao: „Francuski pjesnik Maury potkraj 19. stoljeća piše da kad bi trebalo u Europi naći najprikladniju pozornicu da se prijatelju probudi osjećaj povijesti, da bi ga on bez oklijevanja doveo u Split.  Sve je u knjizi s pričama i legendama zapravo preplitanje ljudi i prostora, intime i javnih razgovora... sve je tako opipljivo, konačno s blagom nostalgijom, ali i prepoznavanjem identiteta grada označenog baštinskom energijom koja postaje zalogom trajnosti ovoga kamenoga grada. Ima u autoru blagosti, sna i ushita da se ponudi nekoliko iskrica čarolije ovoga grada, onoga vidljivog u nevidljivom“.

Knjiga na ukupno 90 stranica,podijeljenih na 12 naslova donosi zanimljive, uglavnom priče na utvrđenim povijesnim činjenicama o Splitu, njegovoj više stoljetnoj povijesti, koje  je autor otkrio, u raznim arhivama, knjigama i periodici. Pišući o povijesno, križarskim ratovima uz niz vojnih pohoda zapadnoeuropskih kršćana od kraja XI. do druge polovine XIII. stoljeća, te o mauzoleju, odnosno katedrali Uznesenja blažene djevice Marije u narodu poznata kao Sv. Duje, koja se stoljećima intenzivno uništavala da bi krajem 19. Stoljeća zbog pojedinih dijelova kapitela, kamenih ukrasa i zidnih obloga znali padati na vjernike za vrijeme bogoslužja,  boravak u njoj bio opasan, Bašić je pod naslovom „Nesuđeni splitski nadbiskup postao papa“ opširno i malo poznate događaje iznio o papama koji su povezani za Split.  

„Split u svojoj povijesti nije imao mnogo mogućnosti da ugosti rimskog papu. Prvi Sveti otac koji je posjetio grad pod Marjanom bio je tek u novije doba Ivan Pavao II. koji je bio u Splitu početkom listopada 1998. Istina papa koji se spominje u knjizi je  Papa Aleksandar III. koji je bio blizu Splita 1177. kada je plovio iz Apulije prema Zadru i s galijom upao u veliku oluju. Bio je prisiljen skloniti se u uvalu Palagruže, a potom je uplovio u Komišku luku. Za događaj je brzo doznao splitski nadbiskup Arnir, pa je odmah otplovio u Komižu, te se tamo poklonio vjerskom vođi i uručio mu darove koje su mu Splićani pripremili. Nastojeći ga udovoljiti da skrene prema gradu Splitu. Međutim, papa je bio dogovorio susret s carem Fridrikom u Veneciji, pa je, uz zahvalu za poklone, morao odbiti ljubaznu ponudu splitskog biskupa Tako je papa zaobišao Split i zaplovio prema Zadru. (To putovanje opisao je kardinal Bozon iz Papine pratnje). Tako je Zadar ugostio papu prije Splita. No u Splitu je boravio u drugoj polovici 12. stoljeća jedan papa, ali prije nego što je bio izabran za glavara Katoličke crkve. (Ovaj podatak malo je poznat iako je o tome pisao još Toma Arhiđakon i kasnije Julije Bajamonti, ali nikad nitko dalje). Bilo je to u vrijeme kada je splitski crkveni tron bio ispražnjen, nakon smrti splitskog nadbiskupa Petra  Lombarda (oko 1165.) Upravo tada u Split se zatekao kardinal Alberto di Mora papinski poslanik na ugarskom dvoru“, kazao je Bašić te objasnio kako je u vrijeme kardinalovog boravka u Splitu, od klera splitske crkve izabran za nadbiskupa. Međutim, među vjernike, koji su čekali ispred katedrale odluku o izboru, uvuklo se nezadovoljstvo. Naime, iako je puk cijenio legata kao gosta, očekivali su izbor domaćeg  klerika  za nadbiskupa. Bilo je i onih koji su bijesno vikali na Alberta di Mora. On je unatoč tomu dostojanstveno stajao i kad se gomila malo smirila  s osmijehom i blagim riječima kazao: 'Ljudi, Splićani ne dolikuje mudrim bez razloga dizati takovu viku kao da je nešto veliko učinjeno. Što se tiče izbora, koji vas je uznemirio, budite mirni jer se moja volja slaže više s vama, koji ste protiv, nego s glasovima klera koji me žele za svog prvosvećenika. Ipak, ne odbijam ovaj izbor zbog vaših glasova nego iz uvjerenja da Bog veću zaslugu upisuje poslove sveopće Crkve, koje obavljam'. Kad se masa smirila kardinal se okrene prema svećenicima i blagim im glasom reče: 'Zahvaljujem vam što me iskrenim osjećajem volite, ali izaberite drugu osobu'. Tako su se putovi papinskog legata i Splićana razdvojili. S jedne strane splitski kler je poslao pismo Papi Aleksandru III sa zamolbom da mu odredi prvog svećenika. Udovoljivši njihovim traženjima, pošalje papa svećenika Girarda iz Verone za nadbiskupa, kao i jednog svećenika za kapelana, pa je Split opet imao svoga prvosvećenika. S druge strane, Alberto di Mora je u međuvremenu obavljao mnoge važne dužnosti kao posebni povjerenik pape Aleksandra III. U međuvremenu, iz nostalgije prema svom kraju osnovao je samostan u rodnom gradu  Benevento. Nakon smrti pape Aleksandra III na papinski tron sjeda papa Lucija, a ovog po njegovoj smrti zamjenjuje papa Urban III. Međutim i ovaj ubrzo umire, a za papu je, na veliko iznenađenje (po nekima), izabran Alber di Nora koji je uzeo ime Grgur VIII. u čast pape Grgura VII. Kojega je posebno cijenio. Tako je nesuđeni splitski nadbiskup posvećen 25. listopada 1187. za papu.  Zahvaljujući ranijim poznanstvima, novi papa uspio je uspostaviti ponovno prijateljske odnose s carem Rimskog Carstva što je bilo posebno bitno za učvršćivanje kršćanske države“ kazao je Bašić te na kraju dodao kako nije želio da ove priče robuju znanstvenoj strogosti, već da budu zanimljive priče zasnovane na stvarnim događajima.